Napad predsjednika Uprave Tvornice olovaka Zagreb Damira Lamze na vodeće bankare RBA u Hrvatskoj i Austriji pretvorio ga je iz uloge koju je sebi namijenio – lovca na organizirani kriminal, u lovinu. To su Poslovnom dnevniku potvrdili i porezni i kazneni stručnjaci. Naime, kad je pitanju porezna strana njegova privatnog računa u Grazu na kojem se nalaze tisuće eura na koje nije plaćen porez, Lamza je po hrvatskim zakonima trebao sve primitke koje ostvari u inozemstvu prijaviti Poreznoj upravi u Hrvatskoj te platiti porez na dohodak, a ako je porez platio u Austriji, onda je trebao priložiti potvrdu o tome. Što se RBA tiče, porezni stručnjaci tvrde da se ne smije za rad obavljen u Hrvatskoj isplatiti plaća u drugoj zemlji osim ako se ne radi o poslu koji je tamo obavljen. Ako je RBA isplaćivala dio plaće u drugoj zemlji za rad koji je ovdje obavljen, stručnjaci tvrde da to ima karakter porezne utaje.

Kazneno djelo
Na tiskovnoj konferenciji koju je Lamza jučer održao u Novinarskom domu u Zagrebu, odgovarajući na pitanja koja ga lociraju u poreznom prekršaju, ispričao se nepoznavanjem hrvatskih zakona. Jednako tako, čudio se što je osim poreznog prekršaja sada uhvaćen i u kaznenom djelu. Lamza kaže kako ne zna da mu Zakon o kaznenom postupku i Kazneni zakon zabranjuju da otkrije osumnjičene u kaznenoj prijavi. Akcijom koju vodi protiv čelništva dviju banaka koje je imenovao u medijima za organizirani kriminal, a tvrdi da mu pomaže odvjetnik Nenad Marković koji stoji iza njega, izložio se kaznenom progonu jer je objavljivanje identiteta kažnjivo po hrvatskim zakonima sve do početka kaznenog postupka. To predstavlja kazneno djelo odavanja službene tajne čl. 351 KZ-a, za koje je iz nehaja predviđena kazna zatvora do jedne godine, a ako je djelo učinjeno iz koristoljublja, onda je maksimum 10 godina, kaže odvjetnik Rajko Mlinarić. Iako, dakle, nije iznio ništa osobito novog u svezi s kaznenom prijavom koju je podnio Uskoku, iako je upozoren na kazneno djelo odavanja službene tajne, Lamza je jučer kao glavnu stvar najavio “nove kaznene prijave za mnogo veće porezne utaje koje u RBA ima zadatak provoditi Odjel za optimiziranje poreza na razini RBA grupe”. Novinarima je prezentirao i prijetnju koja mu je poslana SMS-om sa sadražajem “Gubavče, nećeš dobro završiti”, što je prijavio policiji. Odbio je komentirati o kakvim se još poreznim utajama u RBA radi, a isto tako nije ponudio ni kvalitetno objašnjenje kako se našao u situaciji da prima razliku plaće od 5,4 tisuće kuna mjesečno na privatni račun u Austriji te zašto je godinama šutio i primao nezakonite isplate. Stoga su na tiskovnoj konferenciji ostale nerazjašnjene ključne stvari: zašto je Lamza pristao raditi posao u Hrvatskoj, a dio plaće, kako to tvrdi, primati u Austriji, kad je morao i kao bankar znati da je to nezakonito, zašto nije tijekom 25 mjeseci – koliko su trajale te isplate – provjerio plaćaju li se porezi i doprinosi koje je zapravo on bio dužan plaćati, a ne poslodavac, te zašto je od saznanja da se radi o poreznim utajama, znači od 2004. do danas, šutio kad je već tada započeo radni spor s RBA zbog otkaza ugovora o radu koji je dobio.

Odvjetnik nije došao
S druge strane, Lamzin odvjetnik Nenad Marković, premda je novinare pozvao na tiskovnu konferenciju, nije se pojavio. To podupire priče iz poslovnih krugova da se Marković distancira od Lamze, što u poslovnim krugovima dovode u vezu s navodnom istragom koju Hanfa kani provesti zbog eventualne trgovine dionicama TOZ-a na temelju insajderskih informacija. Iako Lamza to negira, ne zna koliko TOZ-ovih dionica ima Marković koji je inače i predsjednik Nadzornog odbora TOZ-a, a za sebe navodi da je kupio oko 300 dionica po cijeni od 450 kuna te kaže da ne zna koliki je to udjel. Najavljuje da će u zakonskom roku prijaviti stjecanje dionica TOZ-a te napominje da svi mogu istraživati koliko hoće njegovo poslovanje jer nema ničeg nezakonitog u kupnji dionica putem burze.