Svake se večeri imigranti koji žive u čeličnim brodskim kontejnerima pored napuštene zračne luke spremaju za noć izvlačeći madrace van ne bi li se spasili od nesnosne vrućine. Neki od njih već nekoliko godina žive u ovom "otvorenom centru" pod paskom države.

Ostali su stigli nedavno. Povezuje ih osjećaj poraženosti. "Stvarno nam je jako loše", kaže jedan Somalijac koji se predstavio kao Z. Mohamed. Pobjegao je od rata u Somaliji, nakon čega je na putu prema sjeveru zatočen u Libiji, a na koncu se našao u ovom sumornom kompleksu sa zajedničkim kupaonicama. "Uvjerite se kako je i iako svakoga tjedna odlazim tražiti posao u centar za zapošljavanje, nema ničega. Nikada me ne pozovu." Posljedice jednoumlja glede imigracijskih propisa u Europskoj uniji nigdje nisu tako osjetne kao na Malti, malenom otoku u Sredozemlju između Libije i Italije, koja ima najviših omjer imigranata po stanovniku od svih članica EU. Imigranti su, pak, zapeli u limbu jer ne mogu pronaći posao, što znači da si ne mogu priuštiti stan, pa tako ni preseljenje, odnosno odlazak s tog otoka. Pridošlice nisu nužno željeli doći baš na Maltu. Uglavnom nisu ni čuli za to mjesto sve dok bijedni čamci na kojima su plovili nisu skrenuli s puta prema Italiji, pa ih je spasila malteška obalna straža.

Ova gusto naseljena država, u kojoj 400.000 ljudi obitava na području od otprilike 316 četvornih kilometara, nema im puno toga za ponuditi. No prema europskim propisima, budući da su ovdje stupili na europsko tlo, u biti su ovdje zaglavili. Njihovi otisci prstiju pohranjuju se u bazu podataka, što je praksa za sve imigrante koji pristignu u EU. Ako se i uspiju dokopati europskog kontinenta, čim ih uhvate, vraćaju ih ovamo.I Grčkoj ovi propisi predstavljaju veliki problem. Naime, na njezine granice i dalje stižu na tisuće imigranata. No suočena s razornom financijskom krizom, Grčka nema dovoljno sredstava za rješavanje toga problema. Broj imigranata koji dolazi na Maltu je puno manji, ali je i njezino gospodarstvo puno manje od grčkoga. Prije nekoliko dana, tijekom noći je iz ralja Sredozemnog mora spašeno 168 imigranata koji su bili nagurani u dva manja brodića. Vladini dužnosnici nisu skrivali nezadovoljstvo već pri samoj pomisli na još potrebitih imigranata. "Za nas je 168 kao drugima tisuću", kaže Alexander Tortell, ravnatelj malteške Agencije za dobrobit azilanata.Malta nema sredstava za deportaciju imigranata koji se ne kvalificiraju za humanitarnu zaštitu.

Nema ni mrežu konzulata putem kojih bi pregovarala o repatrijaciji sa zemljama u Africi, niti proračun koji bi joj omogućio da stavi imigrante u zrakoplove i vrati ih odakle su došli. Stoga njihov broj nastavlja rasti, a u prošlih deset godina dosegnuo je 16.000. Svi koji stignu neko vrijeme provode u zatvoru, u velikom broju slučajeva i do 18 mjeseci. Čak i maloljetnici završavaju u zatvorima. Kad ih puste, sele ih u takozvane "otvorene centre" poput onoga u kojemu živi Z. Mohamed. "Ima tu ljudi koji su puno toga prošli – rat, silovanja", kaže Katrine Camilleri, ravnateljica Jezuitske službe za izbjeglice na Malti. "A obično je i putovanje do ovamo užasno. Mnogi su na putu izgubili supruge, muževe, djecu. Pomislili biste da će dobiti malo više razumijevanja i suosjećanja." Malta već nekoliko godina traži pomoć, a EU joj je nešto i ponudila. Nekoliko stotina izbjeglica preseljeno je na kontinent, a pomogle su i Sjedinjene Američke Države koje su preuzele tisuću obitelji. No Maltežani tvrde da to nije dovoljno.

Suzanne Daley