Agresivna kampanja Turske da vrati antikvitete za koje tvrdi da su joj ukradeni nedavno je u tu zemlju vratila drevnu sfingu i brojna bogatstva od zlata iz bogate povijesti te regije. No također je privukla osudu nekih od najvećih muzeja na svijetu, koji ovu kampanju nazivaju kulturalnom ucjenom.

U posljednjem takvom ispadu, turska je vlada ovoga ljeta podnijela kaznenu prijavu turskom pravosudnom sustavu i zatražila istragu navodnog protuzakonitog iskapanja 18 predmeta koji se danas nalaze u zbirci Norbert Schimmel newyorškog muzeja Metropolitan Museum of Art.Turski dužnosnici navode kako je još prošle godine Murat Suslu, glavni tajnik turske za kulturalnu baštinu i muzeje, upravi toga muzeja postavio ultimatum – dokažite porijeklo drevnih figurica i zlatnih posuda ili će vam Turska prestati posuđivati izloške. U Turskoj kažu da je ta prijetnja sada stupila na snagu. "Sto posto smo sigurni da ti izlošci u Metu potječu iz Anatolije", turske regije poznate po drevnim ruševinama, kaže Suslu, po zanimanju arheolog. "Samo želimo vratiti ono što nam s punim pravom pripada."Ova nastojanja Turske potaknula su međunarodnu raspravu o tome tko posjeduje antikvitete koji stoljećima mijenjaju prebivalište. Muzeji poput Meta, Getty, Louvre i berlinski Pergamon tvrde kako je njihova misija izlaganja svjetskih umjetničkih bogatstava ugrožena ovom turskom strategijom.Ravnatelji muzeja kažu kako se nagon za povratkom artefakta u domovinu protivi ustaljenoj praksi, kao što je općeprihvaćena konvencija UNESCO-a koja muzejima dopušta kupnju predmeta koji su se prije 1970. godine nalazili izvan zemlje porijekla.

Iako je Turska ratificirala tu konvenciju, sada se radi vraćanja tih predmeta poziva na zakon iz otomanske ere, odnosno iz 1906., prema kojemu se zabranjuje izvoz umjetnina i artefakta. Egipat i Grčka već su iznijeli slične zahtjeve, a Italija je još 2006. uvjerila Met da joj vrati drevnu posudu znanu pod nazivom Eufroniosov krater.No agresivna taktika Turske naročito je uzbunila muzeje. Ovdašnji dužnosnici odbijaju posuditi muzejska blaga, odgađaju licenciranje arheoloških iskopina i javno posramljuju muzeje."Turci su se odali polemiziranju i prijekornom politiziranju", smatra Hermann Parzinher, predsjednik Pruske zaklade za kulturalnu baštinu, nadzornog tijela Pergamona. "Trebali bi pažljivije iznositi moralne zahtjeve, osobito s obzirom da su i njihovi vlastiti muzeji prepuni ukradenih blaga koja su Otomani prikupili tijekom stoljeća vladavine nad Bliskim istokom i jugoistočnom Europom." Jedan primjer toga je cijenjeni sarkofag Aleksandra Velikog pronađen 1887. u libanonskom Sidonu, a koji se sada nalazi u Arheološkom muzeju u Istanbulu. Suslu tvrdi da taj sarkofag pravno gledajući pripada Turskoj jer je iskopan na teritoriju tada pod turskom vlašću. Međutim, ova turska nastojanja polučila su zapažene uspjehe.

Prošle je godine tako Pergamon pristao vratiti joj sfingu staru 3000 godina iz razdoblja hetitskog carstva, a za koju je Turska ustvrdila kako je Njemačkoj 1917. predana u svrhu restauracije. U rujnu 2011. bostonski Museum of Fine Arts vratio je gornju polovicu kipa starog 1800 godina pod nazivom "Umorni Heraklo". Turski dužnosnici navode da su ove godine odbili posuditi određene izloške Metu ne bi li pojačali pritisak na tu ustanovu. Met, pak, poriče da je od Turske zatražio posudbu izložaka. Ravnatelj Meta Thomas P. Campbell kaže kako Met smatra da su predmeti koje Turska potražuje zakonskim putem došli u vlasništvo Norbera Schimmela tijekom 1960-ih, koji ih je ovome muzeju donirao 1989., što bi značilo da su u skladu s propisima spomenute konvencije UNESCO-a. "Ako se pojave dokazi da su sporni predmeti iskopani protuzakonito ili da su ukradeni, time ćemo se pozabaviti na razini svakog pojedinog slučaja", dodaje Campell. Unatoč svemu, Suslu tvrdi kako ništa ne opravdava krađu. Ukazuje na lončariju iz Iznika s konca 16. stoljeća koja se nalazi u posjedu Louvrea, a koju je još 1880ih otuđio francuski restaurator Albert Sorlin-Dorigny. U Louvreu nisu bili voljni prokomentirati ove optužbe. Turski dužnosnici, pak, kažu da Francuzi ustrajno tvrde kako je jedan član tadašnje kraljevske obitelji poklonio tu lončariju Sorlin-Dorignyju.

Dan Bilefsky