Usporedba izvora financiranja koje su najčešće iskoristila mala i srednja poduzeća u Hrvatskoj i u novim članica EU tijekom 2005. godine za realizaciju svojih poduzetničkih pothvata pokazuje kako je za brži razvoj tog dijela hrvatskog poduzetništva odlučujuće stimulativnije poslovno okruženje. U prvom redu ovdje manjkaju financijski posrednici koji bi malim i srednje i velikim tvrtkama u većem broju slučajeva omogućili leasing. O nedovoljno razvijenim tzv. nebankarskim vanjskim izvorima financiranja – na prvom mjestu leasinga, ali i kredita od dobavljača – kao o kočnici bržeg razvoja malog i srednjeg poduzetništva u Hrvatskoj govori recentno izvješće Svjetske banke, Investment Clima-Survey. Ondje se, primjerice, prezentira da su hrvatski mali i srednji poduzetnici samo 5 posto svojih investicija u 2005. godini financirali putem leasinga. Kako su to u znatno većem postotku učinile “kolege” iz gotovo svih novih članica EU – a posebno u Estoniji, Litvi, Latviji, Slovačkoj, Sloveniji i Mađarskoj – u povodu toga su profesor Ivan Marković i ekonomistica Nina Garić napisali zapaženi stručni članak u mjesečniku “Računovodstvo, revizija i financije”. Apeliraju da se brže razvija sustav financijske potpore razvoju malog i srednjeg poduzetništva, a ističu važnost poticaja razvitku nebankarskih izvora financiranja upravo zbog smanjenja dominacije bankarskog kredita. Najbolje načine da se to i ostvari, prema navedenim stručnjacima, čine razvitak financijskih tržišta i poticanje razvoja nebankarskih financijskih proizvoda i usluga.

Zaostajemo za ostalima
Hrvatska zaostaje za gotovo svim tranzicijskim zemljama koje su ušle u Uniju s razvojem nebankarskih poluga vanjskog financiranja. U svim novim članicama EU, osim Poljske, mali i srednji poduzetnici mnogo izdašnije prikupljaju potrebna investicijska sredstva putem financijskih tržišta i od nebankarskih fiiancijskih posrednika. Leasing je najrasprostranjeniji izvor financiranja malog i srednjeg poduzetništva u Litvi gdje su tako 2005. godine financirali 18 posto od ukupnih novih investicija. Inače, prosjek financiranja putem leasinga za te dvije grupe poduzetnika u novim članica EU iznosi 8 posto, a u Hrvatskoj je leasingom u 2005. godine financirano samo 5 posto novih investicija. Kako ovdje koriste leasing relativno manje u odnosu na većinu novih članica EU, malo i srednje poduzetništvo ovisno je o bankarskim kreditima. Unatoč konkurenciji na tržištu kredita, odobravanje financijskih sredstava za te rizičnije grupe poduzetnika tradicionalno je “konzervativno”, a to, drugim riječima, znači mnoštvo zapreka. To znači da banke daju uglavnom kratkoročne kredite te relativno skuplje za mala i srednja poduzeća u odnosu na velika poduzeća. Uz otežan pristup bankama, imaju i nepovoljniji trošak financiranja.

Rizična skupina
Pri odobravanju bankarskih kredita često se susreću s problemom kolaterala. Za kreditore je skupina malih poduzetnika najrizičnija pa su oblici osiguranja za njih najskuplji. U navedenom istraživanju Svjetske banke navode da su 2005. mala poduzeća u Hrvatskoj trebala osigurati kolateral u visini čak 155 posto vrijednosti zajma. Velika poduzeća trebala su osigurati kolaterale u vrijednosti 143 posto zajma, a srednja ipak nešto manje – 135 posto. Prof. Ivan Marković i Nina Garić zaključuju kako mala poduzeća upravo stoga koriste relativno manje bankarskog kredita od srednjih i velikih poduzeća. Naime, podaci Svjetske banke u strukturi izvora financiranja malih, srednjih i velikih poduzeća u Hrvatskoj otkrivaju da su mala poduzeća svoje nove investicije u 2005. financirala sa 24 posto bankarskih kredita. A to je znatno više u odnosu na nove članice EU kod kojih je udio bankarskih kredita u strukturi financiranja bio prosječnih 10 posto.

Problemi financiranja poduzeća u bivšim socijalističkim državama

Profesor Ivan Marković i ekonomistica Nina Garić analizirali su dvije skupine zemalja novih članica EU koje su srodne u problemima financiranja za mala i srednja poduzeća.

Češku, Mađarsku i Poljsku obilježava realativno veći broj poduzeća koja se suočavaju s problemima u financiranju.
Estonija, Latvija, Litva, Slovenija i Slovačka imaju vrlo male ili gotovo zanemarive probleme financiranja. Menadžeri tih zemalja, osim Slovenije, obvezni su osigurati relativno niže vrijednosti kolaterala za bankarske kredite.
U Mađarskoj i Poljskoj menadžeri malih i srednjih poduzeća obvezni su osigurati najveće vrijednosti kolaterala u odnosu na sve nove članice EU i Hrvatsku.
Češka se izdvaja po tome što je tamo vrijednost kolaterala u odnosu na vrijednost zajma za mala i srednja poduzeća najmanja (120 posto, 127 posto).
U Poljskoj je čak 35 posto menadžera malih poduzeća istaknulo problem otežanog pristupa financiranju i 47 posto nepovoljan trošak financiranja kao glavnu zapreku.