Srbijanska je vlada prošloga tjedna odlučila zabraniti izvoz industrijskog bilja – šećerne repe, suncokreta i soje. Donošenjem odluke o zabrani izvoza trebale su se osigurati sirovine za tamošnje prerađivačke kapacitete, a time i opskrbljenost tržišta temeljenim živežnim namirnicama. No pokazalo se da ta odluka najviše pogoduje lokalnim tajkunima, u čijem se vlasništvu nalaze tvornice za proizvodnju šećera, ulja i proteina od soje. Prema procjeni vojvođanskih poljoprivrednika, tajkuni će prihodovati najmanje 50 milijuna eura jer neće imati konkurenciju u otkupu sirovina, dok će proizvođači biti zakinuti jer ne mogu prodati vlastitu robu kupcima iz inozemstva iako su im nudili višu cijenu, katkad i do 30 posto.

Zabrana pogađa izvoznike
Tajkuni su spašeni i od gubitaka jer su svojedobno s inozemnim kupcima ugovorili niže izvozne cijene industrijskog bilja. Sada im zabrana izvoza služi za opravdanje zašto ne mogu ispoštovati ugovorne obveze. Neimenovana srpska kompanija u privatnom vlasništvu ugovorila je prodaju 80.000 tona soje po 400 eura za tonu, a sada joj je cijena narasla na 600 eura. Zabranom izvoza kompanija je profitirala 16 milijuna eura. Još četiri milijuna eura uštedjela je na ime zabrane izvoza suncokreta. Prema sporazumu Cefta postignutom u prosincu 2006. godine nije dopuštena zabrana izvoza u zemlje članice između kojih je uspostavljena slobodna trgovina. Zabrana će među ostalim pogoditi hrvatske šećerane koje su dosad bile najveći kupci šećerne repe. Da bi se na vrijeme osigurale sirovinom, šećerane su još u vrijeme sjetve ugovarale otkupnu cijenu s proizvođačima, osobito s onima u Srijemu, kojima je hrvatsko tržište bilo privlačnije od srpskog jer su tako ostvarivali veću zaradu. Ako se zabrana izvoza proširi i na jestivo ulje, onda će u naprilici biti i Agrokor jer je ulje, proizvedeno u njihovoj tvornici Dijamant, izvozio u Hrvatsku. Zabrana se može očekivati jer mu cijena raste, a ugrožena je i opskrbljenost srpskih trgovina.Zabrana će pogoditi i srpski izvoz jer je Srbija na tržište zemalja sporazuma Cefta izvozila 40 posto ukupnog plasmana poljoprivrednih proizvoda. Samo u prva tri ovogodišnja mjeseca ostvaren je suficit od 228 milijuna dolara. Ukupna vrijednost izvezenih poljoprivrednih proizvoda u tom razdoblju iznosila je 579,7 milijuna dolara. U 2011. Srbija je u robnoj razmjeni s članicama sporazuma Cefta ostvarila suficit od 1,5 milijardi dolara, najviše od izvoza poljoprivrednih proizvoda. Vladina odluka se među ratarima doživljava kao pogodovanje tajkunima jer, primjerice, izvoz kukuruza nije zabranjen, a on je najviše stradao od suše, a usto o njemu ovisi spašavanje domaćega stočnog fonda.

Čeka se poskupljenje šećera
Srpski seljaci su oštećeni jer tamošnje šećerane za tonu šećerne repe plaćaju najviše 40 eura, a izvozna je cijena veća za deset eura. Zabrana izvoza omogućit će vlasnicima šećerana da sada snize ponuđenu otkupnu cijenu. To je već učinjeno jer je ponuda domaćih šećerana smanjena na 36 eura po toni. Najveću korist od zabrane izvoza šećerne repe imat će Miodrag Kostić, vlasnik četiri srpske šećerane, jer će sirovinu platiti manje od očekivane cijene, a istodobno će povećati cijenu šećera. Već sada u pojedinim srpskim gradovima nema šećera jer se očekuje njegovo poskupljenje. Istodobno država nema dovoljno šećera u svojim robnim rezervama da bi mogla intervenirati na tržištu. Kostić pokriva 70 posto potreba srpskog tržišta, a uz to je najveći izvoznik na tržište zemalja članica Europske unije. Budući da mu je dopuštena kupnja još dviju šećerana koje na prodaju nudi grčki Hellenic Sugar, Kostić će pokrivati tri posto potreba na tržištu Europske unije, na koje šećer izvozi po povlaštenim cijenama. Upućeni procjenjuju da su se tajkuni opet približili vladajućim strukturama, što se vidi i prema njihovu sudjelovanju u Nacionalnom savjetu za gospodarski oporavak zemlje. Predsjednik Demokratske stranke Boris Tadić javno tvrdi da tajkun Miroslav Mišković vodi kampanju za njegovu smjenu kako bi ojačao vlastiti utjecaj u najvećoj oporbenoj stranci u srpskom parlamentu.