Pet je godina prošlo od terorističkog napada Al-Qaide na Sjedinjene Američke Države. Od tog jutra 11. rujna 2001. godine kada su se otmičari s dva putnička zrakoplova zaletjeli u tornjeve blizance newyorškog Word Trade Centra (uz sunovraćivanje trećeg aviona na Pentagon, dok su putnici svladali posadu četvrtog i spriječili napad na Bijelu kuću) čitav svijet stubokom se promijenio.

Preventivni rat
Osim što je započeo rat protiv terorizma diljem planete, sigurnosna situacija se toliko pogoršala da danas vlada osjećaj kako ni jedna zemlja nije sigurna da se neće prije ili kasnije naći na meti organizacije Osame bin Ladena. Događaj je obilježio početak trećeg milenija, i njime je po drugi put u samo desetak godina “prekrojen” svijet. A nitko ga nije predvidio, baš kao ni prestanak hladnog rata i pad komunizma. Posljedice udara otetih putničkih zrakoplova u WTC i Pentagon dobro su znane. Broj poginulih u napadu kreće se oko 3000, više desetaka tisuća je ozlijeđenih, a milijuni Amerikanaca još uvijek pate od PTSP-a dok potraga za glavnim krivcem, Osamom bin Ladenom, još uvijek traje. Danas su vidljive i sekundarne posljedice: od smanjene slobode građana, preko jače vladine kontrole medija pa sve do gospodarskih problema s naftom od 70 dolara po barelu. U sekundarne žrtve treba ubrojiti i zrakoplovne kompanije koje su se tek ove godine počele izvlačiti iz financijskih problema. Poslije prvog šoka, Amerikanci su se pribrali. Odlučili su ne osvećivati se na brzinu i tući iz daljine, već uhvatiti bika za rogove. To je značilo rat u Afganistanu. Bushova administracija dobila je otvorene ruke od međunarodne zajednice koja je deklarativno stala na američku stranu. Nekako u isto vrijeme na mala je vrata u biltenu o nacionalnoj sigurnosti Bijele kuće prvi put objavljena nova strategija koja će ništa manje od udara zrakoplova u Blizance obilježiti novo vrijeme. Koncept američke nacionalne sigurnosti postaje “preventivni rat”, i SAD ga zatim primijenjuje u Afganistanu i Iraku. Glavna značajka je aktiviranje američkog vojog potencijala na prve naznake moguće opasnosti bilo gdje u svijetu. Opravdanje za rušenje režima talibana u Afganistanu Sjedinjenim Držvama nije bilo potrebno zbog evidentnog suučešništva talibana u skrivanju Osame bin Ladena. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda reagiralo je u skladu s nastalom situacijom. Legalitet i legitimitet za rušenje Mule Omara i njegovih talibana je dobiveno, tako da je sama akcija išlo poprilično brzo i efikasno. Osama bin Laden do danas nije pronađen, racije po terenu i dalje traju, pretraživanje planinskih masiva na granici s Pakistanom isto tako. Ipak, uspješno su razbijeni višegodišnji trening kampovi u kojim su uvježbavani mladi islamski radikali. Svi osumnjičeni za suradnju s organizacijom Osame bin Ladena transportirani su u Guantanamo, američku bazu na Kubi, bez obzira na njihova ljudska ili vojnička prava. Nestankom talibana nije nestao terorizam.

U ime Al-Qaede napadnute su prijestolnice Španjolske 11. ožujka 2004 i Velike Britanije 11. srpnja 2005., ali i indonežansko ljetovalište Bali, poduzete su još brojne “manje” akcije (vidi str. 13). Ostavština 11. rujna, je i rušenje režima Sadama Huseina u Iraku. Još pred odluku o okupaciji Iraka, od kraja prvog Zaljevskog rata 1991. godine, Sjedinjene Države i Velika Britanija održavale su nisku razinu ratnih sukoba s iračkim vojnim snagama s ciljem da “stvore okolnosti i maknu” Sadama Huseina s vlasti.

Skupi mir
Istovremeno su inzistirali da se Irak razoruža, tj. da uništi oružje za masovno uništavanje. Neprestano su napadali Irak iz zraka, a preko UN-a uspostavili sankcije od kojih su najviše stradali obični građani. Iako su inspektori UN-a za oružje napravili velike korake k razoružanju Iraka, a velika većina država članica Vijeća sigurnosti UN-a bila je za nastavak UN-ovih inspekcija, SAD i Velika Britanija odlučili su se za invaziju koja je započela 20. ožujka 2003. godine. Dokaz za glavni ratni razlog, iračko oružje za masovno uništavanje, nikada nije pronađen i danas prijeti daljnjoj karijeri britanskog premijera Tonyja Blaira. Predsjednik Bush, koji je iskoristio britanske informacije, od afere se ogradio rekavši da su za sve krivi Britanci i njihov MI6. Rat je u Iraku, kao i Afganistanu, brzo završio s minimalnim žrtvama, ali s krajem jeftinog rata stigao je skupi mir. U dvije godine tzv. mira ima nešto manje od 3000 poginulih američkih vojnika dok se poginuli među Iračanima broje u desecima tisuća. Kako će se rasplesti današnji problem Iraka još uvijek je upitno, a najviše hoće li Amerikanci u novoj diplomatskoj inicijativi uspjeti utrpati vrući krumpir UN-u i članicama Vijeća sigurnosti, tako da pod ‘kapom’ UN-a međunarodna zajednica brine o sigurnosti i upravi u Iraku. Što Iračani misle o dolasku Ujedinjenih naroda pokazali su odmah, samoubilačkim napadom na sjedište UN-a, dok se o Osami bin Ladenu gotovo više ništa ni ne čuje, ali ostaje njegov pečat na trećem mileniju.

2001.

11. rujna: Otmičari se s dva aviona zabijaju u blizance WTC-a, treći se sunovraćuje na Pentagon. Četvrti, namijenjen Bijeloj kući, pada u Pensilvaniji nakon što su putnici napali otmičare.
16. rujna: Šokirani američki predsjednik najavljuje “pohod i čišćenje svijeta od zločinaca”
Listopad: Bush daje veće ovlasti CIA-i, uz ostalo dopušta da agencija sumnjivce odvodi u zemlje u kojima je dopušteno više nasilja prilikom informativnih razgovora.
7. listopada: SAD i Velika Britanija napadaju Afganistan da bi svrgnuli talibanski režim i pronašli Al Kaidinog šefa Osamu bin Ladena.
26. listopada: Donesen Rodoljubni zakon kojim FBI i CIA dobivaju još veće ovlasti, za koje kritičari smatraju da potkopavaju liberalne temelje američkog Ustava.
Studeni: Srušen talibanski režim. Američke i britanske jedinice osvajaju Kabul
22. prosinca: Richard Reid na letu od Pariza do Miamija pokušava aktivirati eksplozivnu napravu skrivenu u peti cipele. Ostali putnici ga onemogućavaju o tome. Reid dobiva doživotnu kaznu u SAD-u 2003.

2002.

29. siječnja: Bush proglašava Irak, Iran i Sjevernu Koreju “osovinom zla” u govoru o stanju u državi
Veljača: Otvoren zatvor u bazi Guantanamo na Kubi namijenjen uhapšenim pripadnicima Al Kaide i talibanskog režima. Američka vlada proglasila ih je nelegalnim borcima na koje se ne primjenjuje Ženevska konvencija. Do rujna 2006. kroz zatvor je prošlo 445 osoba.
12. ožujka:Uveden peterostupanjski sustav sigurnosti u SAD-u. Na snazi “žuta”
22. ožujka: Abu Zubejda, al Kaidin visoki dužnosnik, uzhvaćen u Pakistanu i predan CIA-i.
Travanj: SAD dogovara s Britanijom da avioni CIA-e slijeću po gorivo na putu u bivše sovjetske baze koje služe kao istražni centri. Britanija pristaje.
11. travnja: Bombaški napad na sinagogu u tuniskom ljetovalištu Džerba. Poginuo 21 čovjek.
16. lipnja: Autobomba pred američkim konzulatom u Karačiju ubija 12 ljudi.
10. rujna: Stupanja sigurnosti u SAD-u podiže se na “narančasto” na dva tjedna, u očekivanju reprize napada iz rujna 2001.
11. rujna: Ramzi Binalšib, član Al Kaide, povezan s napadima 11. rujna, uhvaćen u Karačiju.
12. listopada: Tri eksplozije na Baliju. Ubijena 202 čovjeka, pretežno zapadnih turista. Napad se pripisuje organizaciji Džama Islamija, povezanoj u Al Kaidu.
22. listopada: U Njemačkoj počinje prvo suđenje u vezi s 11. rujnom.
28. listopada: U Amanu, glavnom gradu Jemena, ubijen američki diplomat Laurence Foley
25. studenoga: Bush potpisuje Zakon o domovinskoj sigurnosti koji kreira novo ministarstvo državne sigurnosti sastavljeno od 22 državne upravne organizacije. MDS ima 169.000 zaposlenih, budžet od 37,4 milijarde dolara i drugo je po veličini (iza obrane) ministarstvo u vladi.
28. studenoga: Napad u Mombasi (Kenija) na hotel u vlasništvu Izraelaca. Ubijeno 12 turista.

poslovna prednost

Više nije dovoljno biti jeftin: Tvrtke koje znaju pokazati što rade imaju prednost

Usavršavanje

Više od diplome: zašto se iskusni stručnjaci vraćaju na FER?

2003.

7. veljače: Zbog obavještajnih najava o napadu, na tri tjedna se stupanj opreza u SAD-u podiže na “narančasto”.
1. ožujka: Halid Šeik Muhamed, navodni organizator napada 11. rujna 2001., uhapšen u Pakistanu.
17. ožujka: Ponovo “narančasta” opasnost, traje mjesec dana.
19. ožujka: Počinje američka invazija Iraka. Oni koji je podržavaju smatraju da će napad ukloniti terorističke baze i prijetnje dok kritičari smatraju da će invazija samo proširiti broj ljudi koji mrze Ameriku.
1. svibnja: Bush objavljuje kraj glavnih ratnih operacija u Iraku. Misija je završena, objavljuje američki predsjednik.
12. svibnja: U napadu na izbjeglički logor u Rijadu (Saudijska Arabija) gine više od 30 stanovnika.
16. svibnja: Višestruki napad bombaša samoubojica u Kazablanci (Maroko). 45 mrtvih.
20. svibnja: Stupanj opreza skaže na “narančasto” na deset dana.
Lipanj: U svjetsku se javnost probijaju podaci o iživljavanjima američkih vojnika nad zatvorenicima Iračanima u bagdadskom zatvoru Abu Graib.
17. lipnja: U Saudijskoj Arabiji priveden Abu Bakir al-Azdi, organizator atentata u Rijadu.
25. lipnja: Britanski premijer Tony Blair dobiva Kongresnu zlatnu medalju u SAD-u, a britanska vlada proglašava vitezom Tommyja Franksa glavnog zapovjednika američkih trupa u Iraku. Zbog toga mnogi protestiraju u britanskoj javnosti.
5. kolovoza: Eksplozija u hotelu Marriott u Džakarti. Ubijeno 12, ranjeno sto osoba.
8. studenoga: Opet napad na izbjeglice u Rijadu, 17 mrtvih, 80 ranjenih.
21. prosinca: Tri tjedna “narančaste” sigurnosti u SAD-u u očekivanju novog terorističkog napada.

2004.

9. veljače: Amerikanci označavaju Abu Musaba al-Zarkavija glavnim operativcem Al Kaide u Iraku.
11. rujna: Deset bombi podmetnutih u vagonima prigradske željeznice u Madridu ubijaju 191 Španjolca, ranjavaju više od 1200.
29. svibnja: Napad u Saudijskoj Arabiji na zapadna trgovačka predstavništva. 24 mrtva.
28. lipnja: Američki Vrhovni sud određuje da zatvorenici iz Guantanama ipak maju pravo na obraćanje američkim sudovima.
Srpanj: Al Kaidin kompjutorski stručnjak Naim Nur Kan uhvaćen u Pakistanu.
1. kolovoza: Proglašena “narančasta” opasnost koja traje 15 tjedana.
9. kolovoza: Bomba pred australskom ambasadom u Džakarti, devet mrtvih, stotinjak ranjenih.
26. rujna: Pakistanska policija u vatrenom okršaju ubija Amdžada Farukija, optuženog za otmicu i smrt američkog novinara Daniela Pearla te organiziranje atentata na pakistanskog predsjednika Perveza Mušarafa.
8. listopada: Pakleni strojevi u hotelu Hilton u Tabi (Egipat) te u dva ljetovališta na Sinaju ubijaju više od 30 izletnika.
24. listopada: Ubijen 2000. američki vojnik u Iraku.

2005.

14. travnja: U Engleskoj osuđen Kemal Burgas, navodni član Al Kaide, za planiranje napada otrovnim ricinom.
4. travnja: U Pakistanu uhvaćen Abu Faradžal Libi, smatran trećim čovjekom u Kaidinoj hijerarhiji.
19. lipnja: Vrhovni sud presuđuje da zatvorenici iz Guantanama imaju pravo na tretman prema Ženevskoj konvenciji.
7. srpnja: Četvorica samoubojica aktiviraju bombe u londonskoj podzemnoj željeznici i autobusu. Ubijena 52 putnika, ranjeno 740. “Narančasta opasnost” u SAD-u traje mjesec dana.
21. srpnja: Pokušaj ponavljanja londonskog napada, no bombe nisu detonirane. Uhapšena petorica potencijalnih bombaša.
23. srpnja: Tri eksplozije u egipatskom ljetovalištu Šarm el Šeikl. Mete su bili izraelski i zapadni turisti: 64 mrtva.

2006.

24. travnja: U egipatskom ljetovalištu Dahab, zbog podmetnute bombe gine 30 turista, 115 je ranjeno.
7. lipnja: Al Zarkavi ubijen. Američki vojnici pronašli ga u skrovištu u kući u gradu Bakubi.
31. srpnja: Mjesečno u Iraku gine 3438 civila, odnosno, 110 ljudi svakog dana.
12. srpnja do 14. kolovoza: Izrael ratuje u Libanonu protiv gerilaca Hezbole. Njezin vođa, šijit Hasan Nasrala, postaje nova antiamerička i antiizrelska, arapska zvijezda.
Kolovoz: Najkrvaviji tjedan u Afganistanu od pada talibanskog režima 2001.
10. kolovoza: Britanska policija sprečava novi teroristički napad, otmice aviona na prekooceanskim letovima. Zaoštrene mjere sigurnosti u zračnim lukama, u SAD-u “crvena opasnost”.
Rujan: Pet godina nakon 11. rujna 2001. u Iraku se broj poginulih američkih vojnika popeo na više od 3200. Poginulo je 45.000 iračkih civila. Kritičari smatraju da je Busheva vlada prokockala moralni kapital stečen 11. rujna i da ga nikad neće ni vratiti.