Tijekom nedavnog prosvjeda u Marseilleu policija je okružila sedam osoba i zatim ih povela na ispitivanje. Njihov prekršaj bio je nošenje velova, što je izravno kršenje francuskog zakona kojim se zabranjuje nošenje takvih pokrivala na javnim mjestima, a koji je usvojen u travnju 2011. Prosvjedovalo se protiv osude ruskog feminističkog punk sastava Pussy Riot, ali zakon je za cilj imao smanjenje onoga što je tadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy smatrao porastom islamističkog ekstremizma u Francuskoj.

Sporni zakon bio je naveliko kritiziran, a njegovi protivnici upozoravali su da će se njime ne samo uskratiti muslimankama njihova prava, već i da se zbog njega ojačati napetosti ionako razjarene uslijed gospodarske krize, pobuna i trajnog straha od terorističkih napada s jedne strane te optužbi za rasizam s druge strane. Međutim, samo godinu dana poslije i zagovornici i protivnici slažu se da su učinci toga zakona bili puno blaži od ispolitiziranog prologa, ponajviše zahvaljujući toleranciji kako samih muslimana, tako i policije. Otkad je sporni zakon u Francuskoj stupio na snagu, kazna od maksimalno 150 eura (188 dolara) izrečena je za 425 žena koje su nosile pokrivala preko cijeloga lica, dok je njih 66 dobilo upozorenje, kaže Pierre-Henry Brander, glasnogovornik ministarstva unutarnjih poslova. No čak i policija priznaje da rijetko provodi taj zakon. U “velikoj većini slučajeva”, kaže Brandet, žene maknu veo kad ih policija zamoli. Kako bi se izbjegle optužbe za diskriminaciju, Sarkozyjeva vlada ovaj je zakon predstavila kao mjeru sigurnosti kojom se bilo kojoj osobi zabranjuje nošenje odjeće “s namjerom skrivanja lica”. No u tom se zakonu nalazi i odredba o izricanju kazne zatvora svakome tko primora drugu osobu na nošenje pokrivala preko lica, što je očito mjera ciljana na muslimane. Branitelji ovoga zakona, koji je u javnosti jako popularan, tvrde da Francuska mora zaštititi svoje “republikanske vrijednosti” sekularizma na javnim mjestima, a mnogi izjavljuju kako francuski muslimani, imigranti i svi oni rođeni u Francuskoj moraju poštivati i prihvatiti francuske norme.

Neki smatraju da ovaj zakon zapravo štiti muslimanke od vjerskog ekstremizma i omogućuje im slobodu izbora. Kenza Drider i dalje nosi nikab jer to smatra svojom dužnošću udane muslimanke. Ova preobraćenica majka je četvoro djece, a sporni zakon smatra diskriminacijskim i “potpuno smiješnim”. Kad je policija zamoli da skloni veo, ona to učini, ali smjesta ga vrati na mjesto. Kaže da je policija u njezinom rodnom gradu Avignonu poznaje te da je ne uhićuju.Hind Ahmas (33) nosi nikab već osam godina. “Ovaj zakon uništio mi je život”, kaže ova razvedena majka petogodišnje djevojčice. “Pljuvali su po meni, trubili mi iz automobila, a jednom su me i pretukli. Napadnuta sam dok sam nosila kćer u naručju.” No većina žena koje nose nikab, njih oko 2000 u populaciji od preko 65 milijuna, prema procjenama ministarstva unutarnjih poslova, nije tako glasna. “Kretanje im je ograničeno i ne miču se iz svojega susjedstva ili četvrti”, kaže M’hammed Henniche, glavni tajnik privatne Unije muslimanskih udruga Seine-Saint-Denis. Svaki put kada posjeti London, kaže Henniche, prvo što primijeti jest koliko žena nosi nikab. “Uvijek pomislim kako je to otvorena zemlja i kako su Englezi otvoreni ljudi”, kaže. “Tolerancija je dobra stvar.”

Steven Erlanger izvještava iz Pariza, a Elvire Camus iz Pariza i Auberviliersa u Francuskoj