Nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u na jedno od mjesta potpredsjednika stranke sjeo je Damir Jelić, gradonačelnik Karlovca. Na početku ga je obilježila kontroverzna izjava kojom je posljedice Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji usporedio s Jasenovcem i Bleiburgom pa gotovo da nije bilo istupa u javnosti u kojem ga se nije pitalo za dodatna objašnjenja. U intervju za Poslovni dnevnik svojim osebujnim stilom odgovara što misli i o drugim aktualnim pitanjima.

Najavljeno je da će HDZ biti jaka oporba, što dosad nismo primijetili. Što mislite poduzeti, za što se zalagati?
Izbori u HDZ-u su jako dugo trajali i dok se stranka bavi samom sobom ni ne može ozbiljno djelovati kao oporba. Biti u oporbi je isto vrlo časno. Ovdje je jasna pozicija HDZ-a – okretanje tradicionalnim vrijednostima koje su na određen način izgubljene. To je usmjerenje prema nacionalnim vrednotama. Imam osjećaj da imamo zabludu da ćemo u Europsku uniju ući kao Europljani. To se nijednoj naciji nije dogodilo. Francuzi su u Europsku uniju ušli kao Francuzi jer promoviraju francuske vrijednosti u europskom kontekstu, Englezi dapače, još više.

A što gubimo?
Mislim na naše tradicionalne vrijednosti. Mi ih sad gubimo, a u Europsku uniju nismo ni ušli. Prije svega govorimo o obitelji. Za mene se stabilnost jedne nacije zrcali u obitelji. Taj element je nagrižen u potpunosti. Rekao sam jednom da je to kao da se gubimo između dvije krajnosti koje pokazuju sličnosti. S jedne strane je to komunistički materijalizam, a s druge strane kapitalistički hedonizam. Ja smatram da ni jedno ni drugo nije put na kojem bi hrvatska nacija trebala tražiti sebe.

Mislite da Europljani nemaju obiteljske vrijednosti?
Ne nužno. Neki da, neki ne. Pa, nije Europa homogena u toj priči. Udruživanje u Europsku uniju je logično, to je jedini slijed po našem bitku. Otvorenost hrvatske nacije je evidentna. Imali smo dva nadređena sustava koja su na nas utjecala kroz povijest. Jedan je ovaj srednjoeuropski koji je vezan na filozofsko promišljanje Beča, a s druge strane jedan potpuno otvoreni mediteranski pristup. I jedan i drugi su vezani za kršćanstvo i oba su utjecala na našu kulturu. Naša otvorenost djeluje da se osjećamo kao Europljani i to rađa frustracije u naciji, pa zaboravljamo što je cilj, a što je tek sredstvo. Nije cilj ući u Europsku uniju, to se podrazumijeva pod normalno. Uza sve to dolazi i element logike kapitala, gdje se postavlja pitanje jesmo li tu dostatno pripremljeni.

Jesmo li ili nismo pripremljeni?
Negdje jesmo, negdje nismo. Mislim da su određene sfere propulzivne i preotvorene, te se bojim da će ta otvorenost bez svijesti utjecati na konačan ishod. Pitanje je dakle svijesti, koliko smo svjesni svega.

Niste previše optimistični.
Ma, ja sam izrazito optimističan jer ne vidim koji je drugi put. Načelno, materijalno gledajući, u EU se može bolje živjeti. Možda u prvom trenutku zbog stresa i ne, ali dugoročno da. I danas u Hrvatskoj svi načelno imamo ono nužno za život. Može li biti bolje? Može, no uz materijalno postoje neke unutarnje duhovne vrijednosti što čovjeka čine čovjekom.

Kažete da za materijalno ne dvojite, ali brine li vas to što smo do kraja 2011. godine iz EU fondova povukli svega 40-ak posto raspoloživog novca, dok su na primjer Poljaci u tome bili znatno uspješniji?
Zasigurno, to je naša slika. Mi iz grada Karlovca vrlo često imamo susrete s Poljacima i Česima upravo iz tog razloga jer su oni znali potegnuti i više u toj priči. Jedno je potegnuti, a drugo je pitanje dugoročno živjeti u europskom kontekstu. Do materijalnog prosperiteta će sigurno doći, ali opet se vraćam na ono – čini li čovjeka samo materijalno?

Da se vratimo aktualnim pitanjima koja nas muče u Hrvatskoj. Što kažete o namjeri Vlade da u koncesiju dade autoceste na 30 godina?
Ja bih odgovor na to pitanje prepustio ljudima koji se bave tom strukom u stranci. Imamo ljude koji mogu znati odgovore na to pitanje.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Planirate li raditi analize i kada ćemo moći saznati HDZ-ovo mišljenje o tome?
Reagirat ćemo sigurno. U ovom trenutku bi s moje pozicije bilo neodgovorno samo zato što sam član oporbe iznositi kontra mišljenje. Zasigurno imam svoje mišljenje, ali s pozicije potpredsjednika stranke bilo bi neodgovorno da ja iznosim svoja privatna promišljanja.

Evo onda jednog aktualnog pitanja na koje ćete sigurno moći odgovoriti. Izašla je anketa prema kojoj 51% koalicijskih birača i 44% HDZ-ovih birača smatra kako su za nenaplatu poreznog duga krivi HDZ-ovi ministri financija Šuker i Dalić. Što vi mislite o tome?
Naplata poreza je u svakoj državi normalna jer država živi od toga.

U Hrvatskoj se ovo pitanje posebno aktualiziralo od kada se pojavila brojka od 50 milijardi neplaćenog poreznog duga i objave crne liste neplatiša.
Sam sam bio u poziciji u rukovođenju gradom Karlovcem da diskutiram o tome kako treba reagirati kada grad ne dobije od neke tvrtke novac koji je trebao dobiti. Ja mislim da se ovdje jednom ozbiljnom normom sve može riješiti. Evo primjera. Imate tvrtku koja zapošljava mnogo ljudi i ulazi u poslovne probleme. Ako grubo postupite prema njoj, možete je potpuno uništiti. Ako prema njoj potpuno mekano nastupate, ostajete nepravedni prema ostalima. Jednodimenzionalno donositi odluku onda nije dobro. Tu se postavlja pitanje individualne odgovornosti svakoga pa tako i HDZ-ovih ministara. Ako su ljudi radili po savijesti, uopće nije problem. Ako nisu, onda je itekako problem. Ja sam kao gradonačelnik u dva tri navrata puštao liberalniji pristup prema nekim tvrtkama, konkretnije prema tvrtkama u tekstilnoj i drvnoj industriji koje su zapale u veće probleme.

Kako ste onda vi rješavali te probleme?
Sjeli bi sa stručnim timom, promišljali i postavljali uvjete te tako vršili blage pritiske. Nekoliko puta se može popustiti, do jedne granice. Postoje tvrtke koje su se našle u problemu s državom zbog neplaćanja, upravo iz razloga što država nije njima platila za poslove pa nije bio zatvoren taj krug.

Znači vaš prijedlog Vladi je da s većim dužnicima kreće posebno u razgovore?
Apsolutno.

Što onda mislite o ‘crnoj listi dužnika’. Je li potrebna ako treba sa svakim individualno rješavati probleme?Ja postavljam pitanje: Što smo dobili s objavljivanjem liste? Hoće li to pokrenuti procese na taj način? Ja ne znam. Ako neće, što će nam lista? Pa svatko može doći do tih podataka ako si da malo truda.

Netko će se crvenjeti kratko vrijeme…
Ako je to crvenjenje u funkciji Hrvatske i njezinog napretka, onda dobro, ‘ajmo se svi crvenjeti, nije to problem. Ako je to oblik politikantskog revanšizma po principu “vi jeste, mi nismo”, onda je to sve kratkog daha i od toga nikakve koristi. Ali, ako je to promotreno u jednom obliku kritičnosti, ma prema kome, može i prema ovim HDZ-ovim spomenutim ministrima, i onda se na kraju izvuče neka pouka iz toga, onda i HDZ to treba prihvatiti i reći – ok. Svi radimo i griješimo. Još jednom upozoravam, kada se radi o velikim tvrtkama onda treba biti vrlo senzibilan jer one na sebe vežu male. Znate, tu se zakonom domina može stvoriti efekt koji je vrlo, vrlo neugodan. E, tu je sad pitanje države te koliko ona može u datom trenutku intervenirati za nekoga. Danas i onaj koji isplaćuje samo jednu plaću, dužan je poštovanja, velikog poštovanja. Zamislite onda firmu koja poput HS Produkta u Karlovcu zapošljava 1800 ljudi i koja je to odgovornost.

Promjena logike

Karlovac je nekad bio poznati industrijski grad što više nije. Ima li kakvih pomaka na tom planu?
Karlovac je bio industrijski grad u vrijeme komunizma, kada je bila planska industrija, tada je bila u pitanju logika ubrzane industrijalizacije. Ta logika je pala rušenjem Berlinskog zida, ratnim zbivanjima, a kasnije i nekim zbivanjima koja su možda bila nemoralna, vezano uz pretvorbu i privatizaciju. Ova tri elementa govore da je Karlovac kakav je tada bio, danas nemoguć. Prema tome ja ne bih komparirao onaj Karlovac i ovaj Karlovac. Tu je bitno spomenuti nezaposlenost koja je u Karlovcu sada manja nego u pretkrizno vrijeme, a to možemo zahvaliti upravo industriji, metalskoj i prehrambrenoj.

Lokalni projekti

Karlovačka županija se iskazala u povlačenju novca iz EU fondova. A grad Karlovac?
Od svega što ste pročitali o Županiji, barem pola se odnosi na nas. Sredstva za pročiščivač otpadnih voda smo povukli iz EU programa ISPA, tako da je EU dala 26 milijuna eura, a mi deset. To je najveća, ili druga po redu najveća investicija za koju su sredstva došla iz EU fondova. S Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije, grad Karlovac, Županija i KARLA, naša razvojna agencija, ušli su među tridesetak projekata koji bi prvi u državi trebali povući novac iz strukturnih fondova. Radi se o KAquariumu, a to je akvarij slatkovodne ribe u Karlovcu. To je vrlo interesantan edukativno-znanstveno-turistički projekt za koji se trenutno radi studija isplativosti. Prva faza ovog projekta bi trebala završiti do Božića, a onda ide druga faza i ona uključuje dobivanje građevinske dozvole.

Koliko je vrijedna investicija KAquarium?
Tri do pet milijuna eura. To su sad procijenjeni troškovi.