Porezna uprava je objavila dugo najavljivanu i očekivanu listu poreznih dužnika, u javnosti već prozvanom listom srama.

Ona donosi popis tvrtki, obrtnika i građana dužnih na ime PDV-a , poreza i doprinosa državi. Neki od objavljenih iznosa su šokantno visoki, a neki su očekivani jer se o njima već pisalo u tisku. Javnost će se češljanjem liste sada baviti danima, no sama objava otvara neka dodatna pitanja i nudi određene zaključke. Po mom mišljenju oni su duboko poražavajući za sve nas. Lista očigledno nije dovoljno ažurirana. Evidentno je prema prvim reakcijama da ima i određenih grešaka. Primjerice, oni koji su podmirili dio duga raznim nagodbama proteklih mjeseci (primjer Industrogradnje) ipak su prozvani za cjelokupni dug, što je protivno i najnovijim izmjenama Općeg poreznog zakona na temelju kojih su i objavljeni ovi popisi. Neki koji još čekaju rješenje upravnog spora uvršteni su na listu također za cjelokupni dug.

Liste ne otkrivaju u kojem su razdoblju dugovi nastali i što je još važnije koliko od duga otpada na glavnicu, a koliko na kamate. Nemali broj sporova pada na sudu upravo na tome i tužitelji, a u ovom slučaju je to Porezna uprava odnosno država, ima mogućnost nerealno obračunati iznos kamata. Sudska praksa obično pri tome ide u korist tuženika, tako da ne bi bilo iznenađujuće ako se pokaže da su neke obveze preuveličane.

No najveći manjak ove liste, pa time i velika sjenka nad njenom legitimnosti, jest minorizirana uloga države na ovakve razmjere porezne evazije ili bolje rečeno pokušaja porezne evazije. Nemoguće je godinama ne platiti višemilijunski dug, a pritom imati određenu imovinu. Običnim građanima računi se blokiraju za nekoliko stotina kuna. Jasno je da je akumuliranje ovakve razine dugova dopuštao nerad i/ili blagoslov poreznika i često političara. Ova lista ne otkriva tko je od poreznika za to kriv, a ne sjećam se da sam čuo da će biti poduzete ikakve sankcije u poreznim upravama. Još je važnije i poraznije što su na listi i tvrtke u državnom vlasništvu, od HRT-a nadalje. Neki s liste više i ne postoje. Omogućeno im je gašenje tvrtki i to nedavno, tako da taj dug neće nikad biti naplaćen.

Predstavnici poslodavaca i obrtnika s pravom upozoravaju i na činjenicu da su mnogi završili na ovoj vlasti jer im država, lokalna uprava ili tvrtke u državnom vlasništvu, nisu platili dug ili jednostavno nisu od poslovnog partnera dosad naplatili svoja potraživanja. Ako je faktura izdana, država svejedno hoće svoj dio poreza.

Neke susjedne države, poput Srbije, s kojom se ne želimo ali očito moramo uspoređivati objavile su puno uži popis poreznih dužnika. Samo najvećih stotinu, ako se ne varam. Njihov cilj je očito bio upozoriti samo na najveće, cilj ove liste je očito širi. Ukazati javnosti na one oko nas koji ne plaćaju svoje obveze, pokušati promijeniti svijest o potrebi plaćanja poreza. Na to se nadovezuju i druge aktivnosti Porezne uprave od uvođenja fiskalnih blagajni svugdje gdje se barata gotovim novcem do animiranja građana da za nagradu od 500 kuna prijave one koji varaju na računima. Ukratko, država očekuje da sada građani prijave svoje susjede i da odrade posao Porezne uprave. Pritom nije predviđeno smanjenje broja zaposlenih u državnoj administraciji. Oni će i dalje nastaviti po starom. Objava ovih lista, na što također upozoravaju predstavnici poslodavaca, mogla bi u krajnjem slučaju kod najsavjesnijih dovesti i do suicida. Tko će u tom slučaju odgovarati?

Poslodavci, ali ne samo oni, upozoravaju na kraju da će objava ovako široko krojene liste uzrokovati i niz odštetnih zahtjeva prema državi. No dobro, pravomoćne presude bit će donesene tek za vrijeme neke druge vlade, ali platit ćemo ih ipak svi mi porezni obveznici. To se već dogodilo, da podsjetim, kada su početkom 2000. Godine nezakonito srezana materijalna prava državnih službenika. Ceh je tada iznosio nekoliko milijardi kuna.

Žalosno je kada država čini ovakav radikalan postupak. Priznanje je to da 20 godina od stjecanja nezavisnosti ona u velikom dijelu ne funkcionira. Tužno je kada ovako komunicira s poduzetnicima i građanima, prethodno im omogućivši takvo ponašanje, a sada sav teret nemoralnog skida sa sebe. Na kraju, objava ovakvih lista sasvim sigurno ne afirmira ulogu poduzetnika, već upravo obrnuto dodatno je stigmatizira i obeshrabruje nove poduzetnike i investitore. I zamagljuje činjenicu da još uvijek nema pravih mjera za izlazak iz gospodarske krize.

konkurentska prednost

“Hrvatske tvrtke ne trebaju izmišljati nove tehnologije, već ih primijeniti bolje od drugih”

Što se događa?

Tisuće novih sigurnosnih rupa, a premalo vremena za reakciju