Što dobar projekt treba sadržavati, često je pitanje potencijalnih prijavitelja za nepovratna sredstva financirana sredstvima Europske unije. Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je krenuti od samog početka razumijevanja procesa prijave projektnih ideja: ovisno o izvoru EU-financiranja postoje različite forme (obrasci) za prijavu projektnih ideja.

Projekti koji se prijavljuju trebaju pratiti logiku “upravljanja projektnim ciklusom” te podliježu ocjenjivanju projektnih prijedloga u odnosu na dvije kategorije – ocjenjivanje prijavitelja i ocjenjivanje projektne ideje. Postoji više tumačenja u odnosu na ove dvije kategorije (u smislu koji kriteriji spadaju pod iste) pa se ponegdje posebno navodi treća kategorija koja se odnosi na opću prihvatljivost u odnosu na natječaj, odnosno provjeru kriterija prihvatljivosti. Riječ je o prijaviteljima koji smiju zatražiti nepovratna sredstva i njihovim partnerima te projektima kojima se mogu dodijeliti nepovratna sredstva. Ponegdje se u IPA projektima osim tih kriterija navodi i prihvatljivost u odnosu na vrste troškova koji se uzimaju u obzir prilikom određivanja iznosa nepovratnih sredstava. Osnovni preduvjet bilo kojeg natječaja za nepovratna sredstva je prihvatljivost prijavitelja/partnera i projektne ideje u odnosu na sektore ili teme, odnosno aktivnosti. Ako korisnik ne zadovoljava osnovne uvjete prihvatljivosti, ne može se ni govoriti o daljnjem procesu ocjenjivanja prijavitelja, odnosno projektne ideje. Prvi kriterij ocjenjivanja prijavitelja u odnosu na financijsku stabilnost, odnosno dostatnost financijskih kapaciteta koji trebaju omogućiti provedbu projekta neovisno o tranšama plaćanja mnogi smatraju strogim. No on je logičan uzme li se u obzir njegova svrha – ovisno o programu koji financira projekt, predujam na temelju potpisanog ugovora ne mora biti predviđen uopće ili pak može iznositi od 20 posto ili do u najpoželjnijim situacijama 80 posto iznosa nepovratnih sredstava. Čak ako je i riječ o maksimalnom iznosu predujma, projekt će u jednom trenutku, prije kraja provedbe, ostati bez sredstava EU te će se daljnja provedba morati osloniti na postojeće financijske kapacitete prijavitelja. Drugi kriterij ocjenjivanja prijavitelja odnosi se na tehnički i upravljački kapacitet za upravljanje projektom. Ako govorimo o tehničkom kapacitetu, prijavitelj, a ponegdje i partneri, moraju dokazati stručnost u temi/sektoru iz kojeg prijavljuju projekt, odnosno “profesionalnu ekspertizu” u obliku stručnih kompetencija i kvalifikacija. Kod upravljačkih kapaciteta prijavitelji moraju dokazati dostatnost upravljačkih kapaciteta koji će koordinirati i upravljati projektom za trajanja provedbe. Ovaj kriterij veže se češće za međunarodne, (financijski) velike, kompleksnije i dugoročne projekte.

Ana Fresl