Nagodba postignuta između institucija američke vlade i banke Barclays nakon što je banka pokušala namjestiti standardne kamatne stope ocrtava banku koja je u različitim trenucima i u različitim stupnjevima bila nemarna i korumpirana. Nažalost, kako smo već vidjeli na primjeru velikih banaka, to nije nikakvo iznenađenje.

Iznenadilo bi nas da nadzorna tijela i tužiteljstvo pronađu snage da prate trag tog skandala, čak i do viših slojeva najvećih svjetskih i središnjih banaka, pa tako i engleske središnje banke te američkih Saveznih rezervi. Svrgnuti je izvršnih direktor Barclaysa Robert Diamond mlađi pred britanskim parlamentarnim odborom iznio dokumente i svjedočio da je i englesku središnju banku te Savezne rezerve obavijestio o namjernom srozavanju kamatnih stopa u bankama na Wall Streetu. Njegova otkrića upućuju na pretjerano blizak odnos vlasti i bankara prije, tijekom i nakon krize. Treba provesti daljnje istrage o manipulaciji kamatnim stopama, koje će odgovoriti na pitanje što su vlasti znale o namještanju kamatnih stopa i kad su to doznale. Ne želimo umanjiti pogrešku banke Barclays, a možda i drugih banaka. Pod istragom je više od deset velikih banaka zbog uloga u postavljanju standardnih kamatnih stopa, a među njima su JPMorgan Chase, Citigroup i UBS. Vlasti sumnjaju da su velike banke tijekom krize prijavile lažne kamatne stope kako bi iscijedile zaradu i skrile svoje stvarno financijsko stanje. To bi bila pronevjera golemih razloga, stoga obećava što Komisija za trgovanje robnim terminskih ugovorima, koja je 2008. godine pokrenula istragu protiv banke Barclays, navodno gradi slučaj protiv drugih banaka na temelju odnosa s pojedinim bankama, a ne traži globalnu nagodbu. Pravi je pristup da se druga nadzorna tijela i Ministarstvo pravosuđa ozbiljno prime slučaja s namještanjem stopa, pa tako i pitanja jesu li uprave središnjih banaka pritom pogled okrenule na drugu stranu.