Kad pomislimo na proučavanje Marsa, obično pomislimo na pogled u svemir, a ne u pustinju Chihuahua, golemu, sasušenu ledinu koja je toliko divlja i nalik na Mars da znanstvenici ovdje tragaju za informacijama koje bi im rasvijetlile taj daleki planet. Područje oko gradića Cuatro Ciénegasa sušno je i divlje te naseljeno organizmima koji mogu preživjeti uz vrlo malo hranjive tvari, visok salinitet, strahovite vrućine te visok stupanj ultraljubičastog zračenja.

Znanstvenici tvrde da takva okolina nalikuje onoj na Marsu prije nekoliko milijarda godina. Usto, zasljepljujuće bijele sadrene dine u nizini slične su Galeovu krateru na Marsu, gdje će, prema navodima znanstvenika, u kolovozu sletjeti Nasin rover Curiosity. U svibnju se tim znanstvenika satima vozio dolinom u sjevernoj meksičkoj državi Coahuili. Tražili su džepove vode u kojima možda žive organizmi koje promatraju – mikrobi, bakterije i ribe koji su preživjeli u okolini sličnoj onoj nekadašnjoj na Marsu. Međutim, vodu nikako nisu mogli naći. A onda su odjednom ugledali mjestimične lagune. Ponegdje bi plavetni odraz primamio tim žednih znanstvenika, no druge su lagune bile smrdljive rupe prepune grimiznog blata. Nekolicina ih je bila velika poput olimpijskih bazena, a druge su bile tek lokvice. Nekoliko prastarih bazena ispunile su strukture nalik na cvjetaču. Ti se fosili nazivaju stromatolitima i ostatak su prvih mikroba na Zemlji, a mogli bi pružiti uvid u mogućnost života u ranim fazama razvoja Marsa, u toplijim i vlažnijim uvjetima. “Kad bismo razumjeli porijeklo ovih ekosustava, mogli bismo ih projicirati na razvoj drugih planeta”, kaže German Bonilla, student doktorskog studija na Državnom autonomnom sveučilištu u Meksiku. No kako je voda na Marsu postupno iščeznula, ugroženi su i izvori vode u Cuatro Ciénegasu, mjesto koje je, prema riječima znanstvenika, po biološkoj raznolikosti ravno otočju Galápagos.

Stručnjaci i aktivisti koji rade u ovom kraju kažu da mjesni poljoprivrednici, stočari i vlasnici zemljišta imaju neograničen pristup izvorima vode u Cuatro Ciénegasu, koji imaju međunarodni status važnog močvarnog tla, a to je dijelom i propust vlade. “Problem je u tome što se ne može izmjeriti koliko vode crpe”, kaže Arturo Contreras, ravnatelj Centra za znanstvena istraživanja u Cuatro Ciénegasu, istraživačke organizacije koja surađuje sa Sveučilištem u Teksasu. “Smatramo da većina crpi više vode nego što na to imaju pravo.” Evan Carson, biolog sa Sveučilišta u New Mexicu, proučava oporavak ovdašnje populacije riba, no no nije imao baš što ni proučavati. Kaže da je zasad prerano reći koliko je ribe izgubljeno, no upozorava na to da se ekosustav možda već raspao. “Nekoć smo ovdje plivali”, kaže Valeria Souza, znanstvenica s Državnom autonomnog sveučilišta u Meksiku dok promatra sasušena sadrena polja ispresijecana pukotinama. Meksičke vlasti nastoje pronaći rješenje koje bi zadovoljilo i znanstvenike i stanovnike. Vlada je 1994. godine dolinu proglasila zaštićenim područjem, a tek je 2007. godine predsjednik Felipe Calderón poduzeo prve korake za ograničavanje crpljenja vode u ovoj regiji. Znanstvenici koji rade u Cuatro Ciénegasu kažu da će zbog smanjenja proračuna za svemirska istraživanja, što znači da će se sljedećih godina slati manje letjelica na Mars, porasti važnost istraživanja na Zemlji. “Ako na temelju istraživanja u Cuatro Ciénegasu budemo znali što tražimo, naše će misije na Mars bolje moći prepoznati znakove života”, ističe Sherry Cady, glavna urednica časopisa Astrobiology.

Karla Zabludovsky