Da se na kladionicama može igrati i na uspjeh u restrukturiranju brodogradilišta, proces koji se upravo počinje provoditi u 3. maju imao bi uvjerljivo najveći koeficijent. Kao uvod u tu priču, Vlada je utvrdila uvjete po kojima se kreće u prvu fazu predfaze, odnosno privatizaciju Uljanika, kao pripremu za kasnije preuzimanje riječkog škvera.

Naoko, radnicima se nude vrlo povoljni uvjeti kupnje Uljanikovih dionica. U boljim gospodarskim vremenima vrijedno razmišljanja. No, u situaciji kada su većinom prodali ranije kupljene dionice tvrtke i kada su uglavnom svi prezaduženi i nesigurni u očuvanje radnih mjesta, nitko sa sigurnošću ne može još reći kakav se odziv radnika može očekivati. Optimizam splasne i kada usporedno s utvrđivanjem cijene i kriterija za ESOP-program Uljaniku Vlada odobrava i državno jamstvo od gotovo 40 milijuna USD za gradnju dvaju brodova ugovorenih još prije dvije godine, uz obrazloženje da je riječ o pomoći kako se tvrtka ne bi suočila s problemima s likvidnošću. Činjenica da je tek prije četiri mjeseca pulsko brodogradilište skinulo oznaku “društvo s teškoćama” nije ohrabrujući znak za dioničarski pothvat ni radnicima ni institucionalnim ulagačima, na koje se računa da će u privatizaciju ući u drugoj fazi. Tko će i u kojim omjerima sve moći participirati u tom dijelu procesa, još nije utvrđeno, jer država u cijeloj priči ne smije imati kontrolni paket. Pa i uspije li se sve uštimati i pridobiti za taj rizičan pothvat, zapravo tek slijedi velik posao. Tehnološko je spajanje riječkog i pulskog škvera, tvrde upućeni, najjača karika u toj priči, ali ona mora biti zaokružena i posve novim programom restrukturiranja kojim će privatni partner i dalje biti obvezan preuzeti 40 posto, a država 60 posto tereta u spašavanju riječkoga gubitaša. Taj komplicirani i osjetljivi posao, pak, mora biti okončan u manje od godinu dana. Uspije li na koncu taj pothvat s nizom upitnika nad svakim korakom – kapa dolje.