Informacija objavljena u najnovijem broju tjednika Globus prema kojoj šef SDP-a Ivica Račan u slučaju izborne pobjede ne bi bio premijer puni mandat, nego bi ga nakon godine do godine i pol na tom mjestu zamijenio Ljubo Jurčić, ministar gospodarstva u prethodnoj, koalicijskoj vladi, nije poznata ni širem krugu u stranačkom vodstvu. I sam Jurčić tvrdi da nema pojma o tome pa je stoga bez komentara. Dodaje, međutim, i da će u petak, dan prije okupljanja SDP-ovaca na Sljemenu koje će označiti i svojevrsni početak stranačke predizborne kampanje, razgovarati s Račanom, koji ga, nastavlja, u posljednje vrijeme malo više pita za mišljenje, i to ne samo iz područja gospodarstva nego i politike općenito. Napominje i kako se sada, nakon ministarskog iskustva, više ne može braniti da mu nije poznato kako država i politika funkcioniraju.

Nevezani razgovori
I sam Račan demantira takve navode, ističući kako se osobno nikada ne poziva na nevezane razgovore niti ih prepričava pa mu je žao kada to drugi rade. Naravno da ću ja voditi stranku na izbore, poručuje Račan, dodajući kako za sebe misli da je dobar lider stranke, jer nakon njega neće nastupiti potop. Pojašnjavajući kako je došlo do takve informacije, Račan kaže kako je novinaru na pitanje u neformalnom razgovoru tko bi ga mogao zamijeniti nabrojao nekoliko kvalitetnih imena, među kojima i Ljubu Jurčića. Račan objašnjava kako ne razmišlja o odstupanju već u prvom dijelu mandata, postane li premijer, a i da razmišlja, naravno da o tome ne bi javno govorio. Ipak, dodaje, pitanje je hoćemo li odraditi čitav mandat do kraja jer ako budem ponovno vodio koalicijsku vladu, ne namjeravam više tolerirati napetosti, sukobe i svađe unutar koalicije koje smo imali u prošloj vladi. Uostalom, vjerodostojnost informacije pada i na navodu da bih pisao memoare dok bi Jurčić vodio vladu jer je svima poznat moj stav o memoarima, zaključuje predsjednik SDP-a. Da Jurčić uživa visoko Račanovo povjerenje, poznato je već dugo, jer osim što je bio hvaljeni ministar, iako nestranački čovjek, šef socijaldemokrata povjerio mu je i izradu SDP-ova gospodarskog programa, koji je ovaj postavio kao 4×4 strategiju razvoja četiriju jakih regija s četiri jake industrije. Za nju Jurčić kaže kako to treba biti strategija za razvoj Hrvatske, a ne strategija za izbornu pobjedu SDP-a. Račan je Jurčiću navodno povjerio i vodeće mjesto u trećoj izbornoj jedinici na idućim općim izborima, a u dosadašnjim kalkulacijama na Iblerovu trgu, Jurčić slovi kao najozbiljniji kandidat za zamjenika premijera. Upućeni u Račanove planove i razmišljanja kažu, međutim, kako ne treba biti iznenađen idejom da premijerski mandat ne odradi do kraja jer, pojašnjavaju, cilj i želja predsjednika SDP-a jest da bude premijer koji će Hrvatsku uvesti u Europsku uniju. Iako Račan kao predsjednik Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU uporno inzistira na tome kako je za Hrvatsku važnija kvaliteta nego brzina ulaska, zbog čega je i u više navrata kritizirao licitiranje datumima ulaska, navodno intimno ipak očekuje da bi se to moglo dogoditi već 2009. godine, dakle u prvom dijelu njegova eventualnog drugog mandata. Ostvari li taj cilj, Račan bi sve svoje poslove smatrao obavljenim, pa bi odmah nakon toga i stranku i Vladu prepustio nasljednicima.

Nestranački čovjek
U stranci su se naravno uzbrukali duhovi zbog informacije o Jurčiću, no dio stranačkih dužnosnika sklon je vjerovati kako su u pitanju probni baloni kako bi se ispitalo raspoloženje unutar stranke. Neskloni toj ideji, koji Jurčiću nikako ne osporavaju stručnost, znanje i sposobnost, ističu kako on ipak nema političku težinu za premijersku fotelju. Prije svega, riječ je još o nestranačkom čovjeku i pitanje je kako bi njemu kao premijeru prolazili zakoni u Saboru, kako bi održavao stranačku disciplinu, što i Sanader i Račan i znaju i mogu. Ni sada mu, napominju, čak ni na klubu zastupnika ne prolaze mnogi prijedlozi. Jurčić, dodaju, nema ni političke umješnosti za političke igre i trgovinu što su na premijerskom mjestu osobito tražene i poželjne vještine, a poseban bi mu problem bilo voditi vladu, ako ujedno ne vodi i stranku. Uz to, vjeruju unutarstranački protivnici takva rješenja, Hrvatska je nespremna za nestranačkog premijera, a pitaju i čiju će politiku provoditi nestranački premijer i kome će odgovarati ako nije vezan uz stranku, te zaključuju da bi nas to vratilo u pretpolitičko doba jer političar mora nekome odgovarati.