Može li pelješki most biti prvi projekt oko kojega će sve političke snage u Hrvatskoj postići konsenzus? Takvim je prijedlogom na poziv predsjednika Hrvatske Ive Josipovića Kukuriku vladi odgovorio lider oporbenog HDZ-a Tomislav Karamarko, koji u povezivanju sjevera i juga zemlje vidi nacionalni i ekonomski projekt čiju realizaciju treba poduprijeti neovisno o političkoj boji vlasti. U HDZ-u pojašnjavaju kako je taj Karamarkov prijedlog samo prvi, a poziv za daljnje razgovore očekuju iz Vlade.

Neće putem medija
U Vladi, pak, podsjećaju da je premijer Zoran Milanović još pred nekoliko mjeseci javno pozvao na postizanje dogovora o ključnim pitanjima, i to ne samo s političkim oponentima, nego i poslodavcima i sindikatima. No, na aktualni prijedlog HDZ-a nisu željeli iznositi reakcije, osim što napominju da gradnja Pelješkog mosta nije projekt kojem su zauvijek rekli ne. “To i jest projekt koji je iniciran od SDP-a s dubrovačkog područja, a Vlada je njegovu gradnju samo odgodila zbog nemogućnosti financiranja u ovom trenutku”, kaže sugovornik iz Vlade. No, iz Ureda premijera poručeno je da o temama oko kojih bi se eventualno moglo graditi konsenzus neće razgovarati putem medija.

Nije važna samo cijena?
Mogućnost konsenzusa oko krucijalnih pitanja za razvoj zemlje pozdravljaju iz HUP-a. Ivan Miloloža podsjeća da je i sam HUP prije 15 dana uputio takav poziv poziciji i opoziciji, a pitanja oko kojih treba sjesti jako je puno, od Zakona o radu, reforme javnog sektora nadalje. Što se pelješkog mosta tiče, Miloloža kaže kako nema saznanja o tome što troškovno znači alternativno rješenje, no dodaje da povezivanju zemlje treba pristupiti. Dekan zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti i član NO HAC-a Ivan Dadić tvrdi da je opcija neumskog koridora i trajektnog povezivanja juga daleko povoljnije rješenje. “I to osam do 10 puta”, poručuje. No, profesor s istog fakulteta Željko Marušić konsenzus oko mosta smatra dobrim prijedlogom, te sugerira da se obrati pažnju na detalje koji su u izvornom projektu bili menaglomanski i moglo bi se doći do povoljnijeg rješenja. Premda, poručuje, cijena ne treba biti jedino mjerilo jer da se “gradnju Dalmatine gledalo samo po visini ulaganja, ne bi danas cijelo gospodarstvo ubiralo plodove”. Povezivanje Dubrovnika godišnje bi, kaže, donosilo oko milijardu eura. I pojedini ekonomisti poput Željka Lovrinčevića, bivšeg savjetnika Vlade, sugeriraju da se pitanje mosta izvadi iz političkog i smjesti u pravi kontekst. “To je bio simbol rastrošnosti javnog sektora, koji sada ponovno ulazi u investicijski zamah”, znakovito poručuje.

Bačićev račun

Za most 1,7 mlrd. kuna
Nasuprot Ivanu Dadiću, bivši državni tajnik u Ministarstvu prometa Branko Bačić uvjerava da dovršetak mosta ne predstavlja značajno veći izdatak od alternativnog rješenja. “U oba slučaja treba izgraditi već pripremljenu cestu, no za dovršiti gradnju mosta treba najviše 1,7 milijardi kuna, gradnja trajekata stajat će 25 do 30 milijuna eura, još toliko treba uložiti u gradnju dvije luke, a sam neumski koridor bez pristupnih cesta stajat će minimalno 50 milijuna eura”, poručuje Bačić, koji tvrdi i da je do odustajanja od gradnje pelješkog mosta uloženo 300 milijuna kuna, a ne 58,5 milijuna kuna, kako je to tvrdila Vlada.