‘Pojavi ti se inspektor na vratima i gleda te ko lopova. Nekidan je susjedu naplatio kaznu od 2000 kuna jer u kuhinji nije imao naljepnicu da zaposlenici ne smiju konzumirati hranu’, riječi su kojima Jutarnji list započinje priču o tome ‘zašto je nemoguće biti poduzetnik u Hrvatskoj’.

Prema tom tekstu, priča o nemogućnosti bavljenja poduzetničkim poslom u Hrvatskoj ide nekako ovako: želite baviti nekakvim biznisom, a nemate novca ni nekretninu. Za šanse za dobivanje kredita interesirate se kod svoje banke. Kažete im da želit ekupiti poslovni prostor, a oni mav odvraćaju da vam treba dobar poslovni plan, jer nemate uhodanu firmu, pa tako ni bonitetni element, a vrijednost nekretnine koju kupujete mora biti 130 posto vrijednosti kredita, jer nekretnina ima amortizaciju. Za uređenje gotovog poslovnog prostora dajemo kratkoročne kredite na dvije godine, objasnit će vam u banci i dati vam pritom do znanja (kroz nekoliko ‘ali’) da banke gledaju da što manje sudjeluju u riziku. Kao početnika vas pritom upućuje na nekakve mjere lokalne samouprave, Turističke zajednice i slično, koje bi raznim dotacijama (za kamate, možda) olakšale prve korake u poduzetništvu.

Ubrzo shvaćate da si ne možete priuštiti kredit, čak ni u ludoj opciji da vam ga banka odobri, jer su uvjeti previše rigorozni: visoka kamata i kratak rok otplate priču pretvaraju u “poduzetnički mission imposible” – kredit iznosi 250.000 eura (toliko otprilike treba za kupnju i uređenje prostora), dobijete ga na pet godina, po kamati od 7 posto.Rata iznosi 5625 eura mjesečno, što znači da ćete nakon pet godina banci vratiti 337.500 eura (više od dva i pol milijuna kuna), odnosno lijepih 87.500 eura kamata (više od 656.000 kuna). Uz valutnu klauzulu, dakako.

Ako posao i uspije, prema ovoj priči – kradete gdje stignete. Zašto? Nekoliko knjigovođa koje je Jutarnji list kontaktirao da mu prenesu realnu situaciju na tržištu rada, kaže slejdeće: nitko ne prijavljuje cijeli promet jer u protivnom čovjek ne bi mogao preživjeti. Krade se maksimalno jer bi ljudi inače propali. To ih tjera u sivu ekonomiju, jednostavno su prisiljeni krasti. Porezi su ogromni, porez na dohodak od samostalnog i nesamostalnog rada je nemilosrdan, parafiskalni nameti su izmučenom poduzetništvu iritantni, nabava je skupa, mi smo općenito preskupa zemlja i sve to vuče prema samo jednoj opciji: radu na crno.

Investitor i poduzetnik Hrvoje Prpić, inače vlasnik pet tvrtki i suosnivač Poslovnih anđela, kaže kako Hrvatska ima katastrofalnu birokraciju, ali recimo, nema porez na nasljeđivanje, porez na kamate za novac koji leži na bankovnom računu, nemamo porez na imovinu, porez na kućne ljubimce… “Ne biste vjerovali koliko vani postoji poreza koje mi nemamo. Ali zato mi imamo jedan veliki problem, tu prednost ne znamo izreklamirati ulagačima! Drugo, imamo jako visoki porez na dohodak, što je tipično za Europu, a mali porez na dobit koji iznosi samo 20 posto koji je, suprotno od Europe, izuzetno visok u Americi. Mislim da je greška države da obrtnicima naplaćuje porez na dohodak umjesto poreza na dobit. Ja nikad ne bih otvorio obrt jer svaka kazna kači tebe kao vlasnika, kao osobu, dok u firmi kači firmu, jer je to društvo s ograničenom odgovornosti”, objašnjava.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

(pd)

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost