Brojne proizvodne tvrtke koje smatraju da plaćaju ionako previsoke naknade Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao i zelene udruge, očekuju od Vlade premijera Milanovića da neće odustati od revizije sustava gospodarenja ambalažnim otpadom zbog odlaska ministrice zaštite okoliša Mirele Holy, koja je to najavljivala posljednih mjeseci. U prilog reviziji govori posebno izvješće samog Fonda o poboljšanjima koja su potrebna radi smanjivanja troška. Interni dokument koji imamo napravljen je u Fondu i obrađuje posebno 2010. te 2011. godinu, a sadrži podatke koji su njegova poražavajuća bilanca, pri čemu je državni fond sam sebi zavezao ruke jer su izmjene pravilnika i zakona u rukama resornoga ministarstva, tj. novog ministra. O čemu je riječ?

PET, stakla i limenke
Ukupan trošak za ambalažni otpad obuhvaćen sustavom povratne naknade koji je Fond imao u 2010. godini iznosio je 184.880.011 kuna. Na taj način Fond je prikupio 50.749 tona ambalaže od pića i napitaka, što PET-a, što stakla i limenki. Naime, konkretno je od toga prikupio 16.107 tona PET-a, 979 tona limenki i 33.645 tona stakla. No, za sve to je Fond od prodaje te iste ambalaže uprihodio samo 10.982.521 kunu. Kako je to moguće, pitaju se mnogi, jer je razlika pregolema. Sudeći prema vrstama amblažnoga otpada, poslovanje Fonda u tom internom dokumentu izgleda ovako: prikupljenih 16.107 tona PET-a prodano je oporabiteljima za 8.854.373 kune, što znači da je prodana tona PET-a po prosječnoj cijeni 550 kuna. Kod limene ambalaže prikupljenih je 979 tona prodano za ukupno 435.895 kuna, što je tada činilo prosječnu cijenu te sirovine od 437 kuna. Kod stakla je Fond od prikupljenih 33.645 tona uprihodio 1.692.253 kune, pa ispada da je prosječna cijena stakla bila 50 kuna. Oči bode činjenica da je u svojem internom izvješću sam Fond naveo da su cijene znatno niže od cijena po kojima se otpadna ambalaža može kupiti na otvorenom tržištu Europske unije. Postavlja se pitanje zašto. Kao primjer istog problema navodi se da je prosječna tona prozirnog PET-a na tržištu EU bila gotovo tri tisuće kuna, miješanog PET-a 1685 kuna, prešane limene ambalaže 5875 kuna, a balirane 6445 kuna.

Zakinuli sami sebe
Simptomatično je da je u toj godini Fond za prikupljanje te ambalaže, što inače čini samo 25 posto ukupne količine ambalažnog otpada, potrošio praktički 185 milijuna kuna, dok je uprihodio samo 11 milijuna kuna, pa se postavlja pitanje kome danas treba sustav koji ne počiva na tržišnim cijenama. Fond je, čini se, svjesno sam sebe zakidao za desetke milijuna kuna. Zanimljivo je i da se u istom izvješću navodi se da je za sustav vreća i naljepnica Fond potrošio 11.110.000 kuna, a isti proizvod kupuje od tvrtke Drava International. Iz toga proizlazi da se preklani 170 milijuna kuna potrošilo da bi netko dobio kvalitetnu sirovinu jeftino, a da s druge strane taj još prodaje državi vreće, komentiraju upućeni. Plastičnog otpada izvan sustava o kojem je riječ u Hrvatskoj je ukupno gotovo 30.000 tona. Preklani je prikupljeno 6420 tona, za što je Fond imao rashod od samo 3.531.000 kn. Ostale ambalaže (polimerni otpad, polieetilinske vrećice, staklo, limena i drvena ambalaža itd.) prikupljeno je 127 tisuća tona, za što je Fond utrošio 47 milijuna kuna, stoji u izvješću. Kad se sve to usporedi, vidljivo je da je za 50 tisuća tona ambalaže u sustavu povratne naknade utrošeno 184 milijuna kuna, dok je za dvostruko veću prikupljenu količinu ostale amblaže, 127 tisuća tona, Fond utrošio samo 47 milijuna kuna. Dakle, imao je gotovo četiri puta manji trošak, a prikupio je dvaput veću količinu.

Kad će tržišni uvjeti?
Upućeni tvrde da je u tom svjetlu simpomatično i pitanje zašto se Fond želio proglasiti isključivo vlasnikom samo ambalaže od pića i napitaka i onda je prodavati, pokazuje to izvješće, po izuzetno niskim cijenama i, čini se, pogodovati pojednim skupinama, dok je sve druge vrste ambalaže prepustio tržištu na način da je sakupljačima dao naknadu za sakupljanje, ali je ista postala njihovo vlasništvo (sakupljači i komunalna poduzeća). Razvidno je da su proteklih šest godina sve vlasti izbjegavale napraviti revizija sustava. Ako se konačno ona sada napravi, otvorit će se put izgradnji transparentna tržišnog sustava, bez privilegija pojedinim interesnim skupinama. To bi bilo na tragu politike bivše ministrice Holy, no pitanje je je li premijer Milanović na to mislio najavljujući kontinuitet politike. Pitanje svih pitanja jest je li Vlada za tržišne uvjete i odgovornost svih relevantnih kompanija koje će moći zbrinjavati svoj otpad bez uplitanja Fonda te da koncesionari-oprabitelji imaju pravo prvenstva u otkupu sirovine po tržišnim uvjetima.

Muljanje s podacima

Lani 100.000 tona otpada manje
Prijašnjih se godina u Hrvatskoj skupljalo po 220.000 tona ukupnog ambalažnog otpada (PET, staklo, limenke itd.). No, čini da je 2011. podbacila za gotovo 100.000 tona. To dovodi u sumnju kompletan sustav gospodarenja otpadom u proteklih šest godina, tvrde upućeni, kao i u prikazivanje podataka o tome budući da su brojne tvrtke za pojedine vrste ambalaže dobivale razne subvencije, što po toni sakupljenog otpada, što po toni prerađenoga otpada.