Vlada najavljuje kako će u rujnu započeti operaciju brisanja nepotrebnih i poduzetništvu neprijateljskih zakona pod nazivom “ Regulatorna giljotina”, a kani je završiti do idućeg ljeta.S obzirom na to da najveću administrativno – pravnu deregulaciju hrvatskog zakonodavstva Banski dvori namjeravaju obaviti u svega nekoliko mjeseci te da taj projekt znatno veće potencijale za razvoj poduzetništve i jačanje hrvatskog gospodarstva od uspješnice Hitro.hr, trebat će osigurati dvije jednako važne stvari. Nužan je politički koncenzus o tome da se u saboru neće taktizirati prilikom donošenja odluke o brisanju zakona ili pojedinih odredbi koje koriste parcijalnim interesima raznih lobista. Trebat će oformiti i takvu ekipu stručnjaka koja će rukovoditi projektom da je nitko relevantan neće moći dovesti u pitanj. Što se, pak, tiče ministarstva i državnih ureda, gdje će se paralelno s izlistavanjem zastarjelih propisa kreirati novi eurointegracijski propisi, ključnu će ulogu u nametanju brzog tempa trebati odigrati resorni ministri. Regulatorna giljotina, poznatija pod popularnijim imenom Hitrorez, podrazumijeva reformu zakonodavstva kojom će se staviti izvan snage, prema nekim procjenama, između 30 i 50 posto hrvatskih propisa dok će ostalih 30 do 40 posto propisa trebati pojednostaviti. Očekuje se da će takvo stvaranje “prijateljskog okružja ” za investicije smanjiti korupciju.

Drugim riječima, uštede se procjenjuju od 400 do 930 milijuna dolara na godinu. Stoga nije moguće previdjeti kritičare koji već problematiziraju kratkoću roka. Kritike koje se čuju po kuloarima u stilu “može li Vlada osigurati motivaciju i stručnost na svim razinama da se ta nevjerojatno velika količina nepotrebnih i zastarjelih propisa, koja se proteže na više od polovine hrvatskog zakonodavstva, doista izbriše ili pojednostavi u relativno kratkom vremenu”, jednostavno treba zanemariti. Odlučnost koju je Vlada demonstrirala prihvaćanjem inicijative Nacionalnog vijeća za konkurentnost i USAID-ovog projekta Poduzetna Hrvatska, a koji su joj početkom godine predložili da provede regulatornu reformu, potvrđuje da je administracija svjesna potrebe stvaranja modernog pravnog okvira. No dabi transparentnim pravnim sustavom mogla početi stvarati poduzetnička klima koja onemogućuje korupciju i jača hrvatsko gospodarstvo, a što priželjkuju i investitori i Vlada, potrebno je u što kraćem roku provesti složen projekt deregulacije. Pritom treba ignorirati prigovore kojima je cilj isticanjem kratkih rokova zapravo bacati “klipove pod noge” reformi. Svi koji se pitaju je li realno očekivati da bi se preko noći moglo pomesti ono što se taložilo godinama, gube iz vida da je tzv. regulatornu giljotinu dosad provelo više zemalja, da postoje bogata iskustva te da se ona svugdje pokazala toliko uspješnom i to zbog brzo vidljivih i višestrukih učinaka da Hrvatska, jednostavno, nema što čekati. Pritom je jasno i to da će svi koji kreiraju pravni sustav trebati zasukati rukave kako bi ta, nevjerojatno velika količina regula, koje koče poduzetništvo, državni aparat i pravosudni sustav brzo izgubila pravnu snagu. Svaki poduzetnik, a pogotovo strani investitor, koji je morao proći trnovit put od ideje do realizacije jedva čeka da Vlada donese odluku.