Trenutna recesija nije preduboka, pa će gospodarstvo Europske unije ostvariti preokret već početkom 2013., kaže Joseph P. Quinlan iz Centra za transatlantske odonose pri sveučilištu Johns Hopkins i glavni tržišni strateg Bank of America. Ovaj uvaženi ekonomski analitičar izradio je za AmChams in Europe, organizaciju sastavljenu od AmCham komora u Europi, studiju “Case for investing in Europe”, čija je glavna teza da američke kompanije, unatoč recesiji i negativnim trendovima, ne trebaju zazirati od europskoga tržišta. Studija je predstavljena i u Washingtonu, a njezina izrada potaknuta je sve češćim tezama kako budućnost gospodarstva leži u zemljama BRIC-a (Brazil. Rusija, Indija, Kina). Quinlan je pak uvjeren kako multinacionalne kompanije iz SAD-a imaju velike koristi od svog poslovanja u EU, a u prilog tomu govori i niz podataka iz njegove studije. Quinlan je siguran kako EU čeka svijetla budućnost, a u njezinoj preiferiji vidi snagu, a ne slabost. “Dugoročne strukturne reforme će se nastaviti, pa će europska dužnička kriza postati katalizator reformi. U ovom desetljeću EU će se proširiti jer će joj se službeno pridružiti još zemalja s europske periferije”, kaže Quinlan.

Vijesti koje dolaze iz Europe prilično su sumorne. Je li sada dobar trenutak za ulaganje u Europu?
Apsolutno. Europska dužnička kriza još nije riješena, a većina eurozone je u recesiji. No, ta će ciklička dinamika proći. EU će i dalje biti najveće i najjače tržište na svijetu, stoga i preveliko te prebogato da bi ga tvrtke iz SAD-a zanemarile. Mnoge europske države i dalje su predvodnici u inovacijama, s nekima od najkonkurentnijih gospodarstava na svijetu, koja su također na vrhu ljestvice kad je posrijedi lakoća poslovanja. Kratkoročno, jedna je ključna stvar u vezi s Europom jako dobra: istodobno se govori i o promicanju “rasta” i o “štednji”. Iako štednja jest nužna, čelni ljudi konačno prihvaćaju činjenicu da je Europi potreban i plan rasta. Uspješne američke tvrtke navikle su se na prilagođavanje na kratkoročne i srednjoročne tržišne uvjete u Europi te nekako rješavaju takve fluktuacije jer su svjesne dugoročne strateške važnosti Europe za samu srž američkoga poslovnog svijeta.

U posljednje vrijeme svi su usredotočeni na zemlje BRIC-a. Koje su prednosti Europe nad tim tržištima u usponu?
Europa ima niz prednosti nad tržištima u usponu. Ona nije samo jedna od najvećih gospodarskih jedinki na svijetu, već i među najbogatijima. Od brojnih zemalja u usponu razlikuje se upravo po svojoj veličini i bogatstvu. U prilog tomu govore sljedeće brojke: 2010. Europa je ostvarila oko 30% udjela u globalnoj osobnoj potrošnji, što je više od SAD-a (27,7%) i dvaput više od svih država BRIC-a zajedno (13,6%). Pristup bogatim potrošačima jedan je od glavnih razloga zašto se američke tvrtke odlučuju na odlazak u inozemstvo i stoga trajna čar Europe. U usporedbi s njom, Kina i Indija golema su gospodarstva, ali s razmjerno siromašnim stanovništvom. Drugo, Europa na raspolaganju ima sve prave sastojke za rast: kvalificiranu radnu snagu i prvorazrednu kulturu istraživanja i razvoja. U prilog tome govori činjenica da su europske tvrtke zaslužne za oko 25% ukupnog globalnoga istraživanja i razvoja tijekom 2010. i 2011. Brojna europska gospodarstva i dalje su među najkonkurentnijima na svijetu. Inovacija zahtijeva talente, a u tom pogledu Europa ima čvrstu podlogu u odnosu na druge dijelove svijeta. Tomu svjedoči činjenica da je Europa, prema najnovijim podacima Državnoga zavoda za znanost, svjetski predvodnik u pogledu proizvodnje visokoobrazovanih znanstvenika i inženjera, s doprinosom globalnoj brojci diplomanata prirodnih znanosti od 18 posto 2008. Udjel SAD-a u njihovu ukupnu broju bio je 10 posto. Konačno, stopa po kojoj određeno gospodarstvo raste i širi se nedvojbeno je od velike važnosti američkim multinacionalnim tvrtkama, pa ih, zbog nevjerojatna naboja, privlače kinesko, brazilsko i indijsko gospodarstvo. No, i mikročimbenici su vrlo bitni. Državni i proizvodni zakonski okvir može ili pridonijeti ili ometati inozemnu djelatnost američkih multinacionalki te znatno utjecati na to gdje će u inozemstvu ulagati. A prema njima europske zemlje su najprivlačnije na svijetu. Svjetska banka svake godine izrađuje ljestvicu zakonskog okvira za domaće tvrtke u 183 različite države, što je dobar pokazatelj lakoće poslovanja kako za domaće, tako i za strane tvrtke. Prema ljestvici za 2012. godinu, 12 europskih zemalja smjestilo se u 25 država koje su najpogodnije za poslovanje. Kina se smjestila tek na 91. mjesto, a Rusija na 120. Brazil i Indija još su niže, na 126. i 132. mjestu. Upravo spomenute države često ističu kao najdinamičnije na svijetu, no snažan rast BDP-a nužno ne znači da ondje postoji povoljno okružje za poslovanje.

Kako će se, prema vašem mišljenju, završiti europski gospodarski problemi?
Najveći rizik predstavlja izlazak Grčke iz eurozone. To je scenarij koji bi potaknuo kaos u Grčkoj, zarazu ostatka EU sličnim stanjem te nesigurnost i strah diljem svijeta. Ako se on ostvari, recesija koja je zahvatila EU vjerojatno će se produljiti i produbiti, a europske banke i dalje neće imati dovoljno kapitala, pa će predstavljati rizik stabilnosti i rastu. Španjolski i talijanski troškovi zaduživanja nastavljaju rasti, što dodatno pridonosi nervozi investitora. Drugi scenarij predstavlja nam dvije Europe, odnosno podjelu na konkurentnije i bogatije države sa sjevera koje se razvijaju puno brže od dugom zagušenog i nekonkurentnog juga. To bi stvorilo napetosti i procjepe unutar same EU, zbog čega bi političkim čelnicima bilo jako teško postići dogovor o projektima na razini cijele Europe. Pred Europom je još tapkanja u mraku i trenutačnih odluka koje vode prema jačoj fiskalnoj uniji. Unatoč veliku riziku daljnje fragmentacije, sve i dalje govori u prilog snažnijoj integraciji i ujedinjenju Europe, dok ova kriza djeluje kao bolan katalizator prema boljoj i potpuno ujedinjenoj Europi.

Smatrate da je Europa blagoslovljena jer ‘u susjedstvu ima novu Kinu’. Možete li objasniti tu dinamiku?
Široj periferiji Europe (koju u ovu svrhu definiram kao središnju i Istočnu Europu, uključujući Rusiju, Bliski istok, te Tursku i Afriku) nema premca u globalnim razmjerima. Dok SAD graniči sa samo dvije zemlje, u europskom je neposrednom susjedstvu njih desetak. Naravno, mora se priznati kako u široj europskoj periferiji počivaju brojni rizici, no manje se pažnje posvećuje činjenici da šira europska periferija predstavlja vrlo veliku i dinamičnu sastavnicu svjetskoga gospodarstva. Šira europska periferija je golema, kako po veličini, tako i po udjelu u svjetskom gospodarstvu. Ukupni rezultat te “geografske kohorte” bolji je od kineskoga. U 2010. te su zemlje ostvarile dohodak od 11,6 bilijuna dolara, a Kina je ostvarila 10,1 bilijun dolara (brojke se temelje na paritetu kupovne moći – op. a.). Indija im po tome nije ni blizu jer je 2010. godine ostvarila tek 35 posto dohotka europske periferije. Neki dijelovi europske periferije nevjerojatno su bogati. Sjetite se samo Bliskog istoka ili zavidno visokog dohotka po stanovnika u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Bliski istok u 2010. ukupno je ostvario uvoz u vrijednosti 767 milijardi dolara zahvaljujući procvatu potaknutom naftom. Uvozna potražnja u Africi u posljednjem desetljeću također vrtoglavo raste. Ta je pak regija 2010. zabilježila uvoz od 400 milijardi dolara, što je gotovo četverostruko povećanje u deset godina. Ukupno je europska periferija potrošila zapanjujućih 2,3 bilijuna dolara uvozne robe i usluga tijekom 2010., što je gotovo 40% više od ukupnog kineskog uvoza te više od najvećeg svjetskog uvoznika – SAD-a. Američki udjel uvoza znatno je niži u odnosu na europsku periferiju, ali te brojke skrivaju činjenicu da se mnoge američke multionacionalke oslanjaju na to da će njihovi europski izdanci prodrijeti na navedena tržišta. U desetljeću pred nama svjedočit ćemo znatnijoj gospodarskoj konvergenciji Europe s periferijom, jačanjem trgovinskih i ulagačkih tokova, povećanu prekograničnom protoku ljudi, kapitala i ideja, što će omogućiti i održavati tu konvergenciju. A od svega toga koristi neće imati samo Europa nego i američke tvrtke koje u njoj djeluju.

Zdravlje američkoga gospodarstva u rukama podružnica u Europi

U krizi neprestano slušamo o potrebi kupnje domaćega i ulaganja u lokalno. Vaš poziv američkim tvrtkama da ulažu u Europu naizgled je oprečan tome?
Podružnice američkih tvrtki u Europi ključne su za dugoročnu uspješnost svojih matica i opće zdravlje američkoga gospodarstva. Kao “insajderi”, američke tvrtke u boljem su položaju da u svoju korist okrenu konkurentne prednosti Europe, a takvih je mnogo. Pristup kvalificiranoj radnoj snazi glavna je od tih prednosti. Još jedan razlog za djelovanje unutar Europe jest izbjegavanje troškova vezanih uz uvozne tarife i necarinske zapreke. Podružnice američkih tvrtki u inozemstvu uglavnom služe kao nadopuna, a ne nadomjestak aktivnostima u SAD-u. Primjerice, iako mnogi smatraju da strana ulaganja i preseljenje proizvodnje u inozemstvo uništavaju trgovinu, odnosno smanjuju američki izvoz, istina je suprotna. Američke tvrtke u Europi pridonose trgovini, a ne njezinu uništenju. One su rijetko neovisne o američkim maticama te prilično ovisne o drugim stvarima poput kapitalnih dobara, dijelova i sastavnica, posebnih tehnologija, raznolikih usluga… Te se potrebe odražavaju kao trgovanje unutar tvrtke, odnosno trgovanje koje se odvija između tvrtke matice i njezinih izdanaka. Znatan dio transatlantskoga trgovanja jest ono unutar tvrtke ili trgovanje povezanih stranki, tj. prekogranično trgovanje koje ostaje unutar tvrtke. Otprilike 30% američkog izvoza u EU u 2010. odnosilo se na trgovanje povezanih stranki. Što je veća prodaja europskih podružnica američkih tvrtki, to je veća potražnja za dobrima i uslugama njihovih matica, odnosno to je veći američki izvoz u Europu. Takva dinamika stvara izvoznu potražnju za SAD.

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost

Strateško partnerstvo

Hyundai ulazi u Ligu prvaka na pet sezona i otvara novo poglavlje svoje europske priče