Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) osnovan je Vladinom odlukom prije tri mjeseca iz potrebe da se s jednog mjesta kao svojevrsni ‘krizni menadžment’ koordinira, nadzire i usmjerava provedba energetske strategije te prate i vode investicije države i njenih tvrtki.

To je na današnjem prvom predstavljanju za medije kazao predsjednik Upravnog odbora CEI-a Dragan Marčinko dodajući da je CEI organiziran kroz tri sektora – energetike, javno-privatnog partnerstva (JPP i ESCO) i investicija.

U idućih osam godina, do 2020., do kada bi, kako smatra, trebao biti zaokružen najveći dio investicija koje se sada planiraju i/ili počinju, CEI će na razne načine nadzirati i sudjelovati u projektima i investicijama vrijednim 120 milijardi kuna ili oko 15 milijardi kuna prosječno godišnje. Od toga 100 milijardi kuna do 2020. ili 12,5 milijardi kuna godišnje ide u energetski sektor, 8 milijardi kuna ukupno ili milijarda kuna godišnje za energetsku učinkovitost (obnova javnih zgrada i slično), a 14 milijardi ili 1,5 milijarda kuna godišnje u JPP odnosno razne projekte raznih ministarstava, institucija i javnih tvrtki.

U suradnji sa svima njima CEI bi do kraja ove godine trebao dovršiti i izradu prvog cjelovitog registra investicija države, na čemu već rade i za čije će potrebe za nekoliko dana objaviti i natječaj za informatičko rješenje/softver. Istaknuo je da će Hrvatska do 2030. bez ozbiljne provedbe energetske strategije koja predviđa diverzifikaciju ponude energije postati ‘energetska kolonija’ i više od 70 posto ovisna o uvozu energije. Taj se uvoz stalno povećava od 1990. do danas, kada se samo 55 posto energije iskorištava iz vlastitih izvora, a na ostatak različitih energija koje se uvoze ide godišnje oko 17 milijardi kuna.

Sve i da se sada, odmah pokrenu projekti poput Plomina, Omble, LNG terminala i drugi, oni u funkciji ne mogu biti prije 2015. ili 2016., a do tada će se uvoz samo povećavati, kaže Marčinko ističući da je stoga hitno potrebno krenuti u gradnje novih hidro i termo elektrana, terminala za plin i naftu te konačno više iskoristiti neistražene, a velike potencijale nafte i plina u Jadranu.

Za aktualnu problematiku oko Omble kazao je da je dobro da se o tome raspravlja, ali i bez obzira na to, bila Ombla ili ne, uz to je potrebno pokrenuti gradnju još bar tri hidroelektrane u Podsusedu (Zagreb), Senju i Dubrovnik 2.

Za LNG terminal u Omišlju je kazao da se odustalo od stare ideje te sada sve kreće ispočetka i trenutno je u fazi izrade studije isplativosti, izvedivosti i sličnog. Dotaknuo se i četiri energetske tvrtke u Hrvatskoj HEP-a, Ine, JANAF-a i Plinacroa koje su sada većinom prijenosnici, a ne prozvođači energije, na što se trebaju više usmjeriti, tim više što su njihove mreže dobre i još se mogu razvijati. U vezi prijenosa energije kazao je da tu Hrvatska ima veće gubitke nego neke druge europske zemlje za čije pokrivanje trošimo 1,4 milijarde kuna godišnje, a s novom bi se strategijom samo tu moglo uštedjeti oko pola milijarde kuna godišnje.

Tim četirima tvrtkama CEI je poslao ugovore o suradnji i kada se potpišu CEI će koordinirati i nadzirati i njihove aktivnosti, kazao je Marčinko. Osvrnuo se i na projekte energetske učinkovitosti i obnove fasada javnih zgrada za kojih je 20 natječaj u tijeku i na koji se za sada javio neočekivano mali broj zainteresiranih, što je objasnio nedostatkom informacija i edukacije.

konferencija

Confidence in Change: Ako svi imaju istu tehnologiju, zašto neke tvrtke postižu više?

najvažnija uloga

Mali kaić s velikom misijom

(Hina/pd)