Lov banaka na kreditne kvote Hrvatske banke za obnovu i razvitak za novi program kreditiranja gospodarstva kreće danas, a sezona se otvara aukcijom na kojoj će HBOR bankama ponuditi pola milijarde kuna. Međutim, u vezi s tim programom intrigantna je uvertira stigla jučer iz središnje banke i, prema svemu sudeći, on će se pokazati poprištem posljednjeg sukoba na relaciji između banaka i guvernera na odlasku Željka Rohatinskog.

Guverner je, čini se, ostao zatečen iznosom od samo 3,4 milijarde kuna sindiciranoga kredita koji su poslovne banke u utorak ugovorile s HBOR-om, a iz kojega proizlazi da će program koji je u prvim prijedlozima HNB-a trebao težiti 12 milijardi, a u međuvremenu je dogovoreno a se suzi na 8 milijardi kuna, na kraju biti težak samo 6,8 milijardi. Ukratko, prema računicama središnje banke ispada da će se gotovo u cijelosti program financirati efektima tj. oslobađanjem kunske i devizne likvidnosti slijedom nekoliko HNB-ovih mjera, a da banke jedva da sudjeluju u osiguranju drugih izvora za nj. U središnjoj banci ističu, naime, da HNB kroz nekoliko svojih odluka bankovnom sektoru oslobađa ukupno 6,4 milijardi kuna likvidnosti (kunske i devizne). Dio računice o likvidnosti koju središnja banka oslobađa s ciljem poticanja povoljnijeg kreditiranja gospodarstva je i jučerašnja odluka kojom će se u obračun minimalno potrebnih deviznih potraživanja banaka uključivati i polovica iznosa kredita odobrenih poduzetnicima iz sredstava banaka u “Programu razvoja gospodarstva”. Već ranije donesene su pak odluke o smanjivanju stope obvezne pričuve sa 15 na 13,5 posto te o isključivanju sredstava primljenih od multilateralnih razvojnih banaka iz osnovice za obračun obvezne pričuve. Sve to, prema HNB-u, ukazuje “na izrazito nisku spremnost banaka da iz drugih izvora povećaju ponudu kredita gospodarstvu po nižim kamatnim stopama”, uz napomenu kako su se bankama značajno smanjili ukupne troškove izvora.

Bankari na cijelu priču gledaju drukčije. Jedni pritom ističu tek činjenicu da u sindiciranom kreditu nisu sudjelovale sve banke nego njih 13, ponavljajući da “nije problem likvidnost, sredstava ima dovoljno” te da to ionako nije problem u priči o kreditiranju gospodarstva. Nešto ‘borbeniji’ među vodećim bankarima reći će da su “kune i devize koje HNB oslobađa svojim mjerama, uostalom, njihove odnosno njihovih klijenata, samo što su bile imobilizirane kroz regulatorni okvir”. Podsjećaju da središnja banka s obzirom na ulazak Hrvatske u EU ionako mora smanjivati stopu obvezne pričuve. “Do viška pričuva mi ćemo, dakle, slijedom pristupanja EU doći prije nego što dospije kredit koji smo plasirali HBOR-u za ovaj program”, neslužbeno komentira jedan bankar, ističući kako je cijela ta problematika “mnogo dublja”. Ipak, činjenica je i da HNB danas nije morao snižavati obveznu pričuvu. Imajući na umu da trenutno na obveznu pričuvu nemaju nikakvu naknadu, a da na depozite u inozemnim bankama u sklopu zahtjeva minimalne devizne pokrivenosti također jedva da ostvaruju ikakav prinos, i cijena uz koju su HBOR-u banke plasirale kredit, a prema našim saznanjima ugovorena je kamata od 1,4 posto, zarada je s kakvom donedavno nisu mogle računati. Uoči današnje aukcije je najzanimljivije kolike će marže banke za svoj udjel u kreditima ponuditi povrh referentnih kamata – u slučaju kredita s valutnom kaluzulom to je 12-mjesečni Euribor, a kod kredita u kunama 12-mjesečni trezorski zapisi. Polovica iznosa kredita koju osigurava HBOR nosi kamatnu stopu od 1,8 posto, a s obzirom na trenutne vrijednosti Euribora i ‘trezoraca’, u konačnici bi za krajnje korisnike cijena kredita mogla biti ispod 3,5 posto, a moguće i oko 3 posto.