Ovaj pacijent je osnovao totalitarnu državu znanu po “nemilosrdnom teroru”, nedavno je rekla Victoria Giffi zanesenoj publici u kojoj su sjedili liječnici i studenti medicine. Umro je iznenada, 21. siječnja 1924. samo nekoliko mjeseci prije 54. rođendana. Uzrok smrti: moždani udar.

Govor je održan na konferenciji kliničke patologije, kakve medicinski fakulteti redovito upriličuju, a na kojima patolog postavlja dijagnozu tajanstvenog medicinskog slučaja. Međutim, ovdje je riječ bila o Vladimiru Iljiču Lenjinu. Zašto je tako mlad umro od moždanog udara? Na Sveučilište Marylanda s ciljem rješavanja još jedne velike tajne pozvani su Harry Vinters, profesor neurologije i neuropatologije pri Sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu te Lev Lurie, ruski povjesničar iz Sankt Peterburga.Vinters kaže da je Lenjin kao dijete često padao zbog prevelike glave. Nerijetko je i udarao glavom o pod. U odrasloj dobi patio je od boljki koje su za to vrijeme bile uobičajene – tifusa, zubobolje, groznice i bolne kožne infekcije. Zbog visoke razine stresa počela ga je moriti nesanica, kao i migrene te bol u trbuhu. U dobi od 48 godina dvaput je ustrijeljen u pokušaju atentata. Jedan mu je metak ostao ukliješten u ključnoj kosti, a drugi u vratu. Niti jedan nije izvađen. Otac mu je također umro s 54 godine, navodno od krvarenja u mozak, a i svih sedmero braće i sestara umrli su mladi. Jedna je sestra umrla od moždanog udara u dobi od 71 godine, druga od srčanog udara sa 59 godina, a brat sa 69 godina od “stenokardije”.U dvije godine prije smrti, Lenjin je preživio tri manja moždana udara koja su ostavila značajan trag. A onda je u posljednjim danima i satima pretrpio i nekoliko napadaja. Međutim, kod Lenjina nisu bili prisutni tradicionalni faktori rizika za moždani udar. Nije imao visok krvi tlak kojega nije liječio. Nije pušio. Vježbao je, a pio tek povremeno. Nije imao simptome moždane infekcije i nije imao tumor na mozgu. Dakle, što je uzrokovalo fatalni moždani udar?

Vinters smatra da se pojašnjenje skriva u povijesti Lenjinove obitelji. Kod braće i sestara koji su ga nadživjeli zabilježeni su dokazi kardiovaskularnih bolesti, a i Lenjinov otac preminuo je od bolesti koju opisuju kao vrlo sličnu Lenjinovoj. Vinters stoga smatra da je Lenjin možda naslijedio sklonost vrlo visokom kolesterolu, što je uzrokovalo blokade u krvnim žilama te u konačnici dovelo do kapi. A tu je i stres, koji zna potaknuti moždani udar kod osoba s blokiranim krvnim žilama.No prava tajna su napadaji. Prema Vintersovim riječima, oni su “prilično neuobičajeni za osobe koje dožive moždani udar”. Ali dodaje da “gotovo svi otrovi uzrokuju takve napadaje”. Lurie se slaže da je otrov vjerojatno bio najizgledniji uzrok Lenjinove smrti. Najvjerojatniji trovač? Staljin, koji je Lenjina gledao kao glavnu prepreku za preuzimanje vlasti. Od 1921. pa sve do smrti 1924. godine, Lenjin “se neprestano osjećao sve lošije i lošije”, kaže Lurie. No unatoč tomu planirao je politički napad na Staljina, priča Lurie. A Staljin je, svjestan Lenjinovih namjera, 1923. godine napisao pismo Politbirou u kojemu tvrdi da ga je Lenjin osobno zamolio da mu skrati muke. Međutim, Staljin je naknadno dodao da on osobno to ne bi mogao napraviti. Ipak, Lurie smatra da Staljin možda doista jest otrovao Lenjina jer se zna da je bio “nemilosrdan”. Vinters je uvjeren kako je glavni uzrok Lenjinove smrti ipak bio iznimno visok kolesterol koji je doveo do moždanog udara. Ali kaže kako je postojala naredba da se na Lenjinovu tkivu ne smiju vršiti toksikološka ispitivanja. Da su tada bili dostupni lijekovi za snižavanje kolesterola, bi li bio pošteđen kapi? “Da”, tvrdi Vinters. “Lenjin je mogao živjeti još 20 do 25 godina, pod pretpostavkom da ga netko ne ubije. A povijest bi izgledala sasvim drugačije.”

Gina Kolata