Nakon implozije gospodarstava Zapada 2008. godine, kineski vođe počeli su hvaliti nadmoć svoje države. Širile su se priče o prednostima takozvanog kineskog modela, nejasno određenoj kombinaciji autoritativne politike i kapitalizma pod paskom države koja će se u ovom stoljeću pokazati svjetionikom svjetskih gospodarskih brodica.

No sada uz najnovija politička previranja i sve većih broj utjecajnih osoba koje zahtijevaju oživljavanje slobodnijih gospodarskih mjera, čini se kako je dojam o trijumfu u najboljem slučaju bio preuranjen, a možda i ozbiljno precijenjen. Naime, kinesko vodstvo bori se s nizom nejasnoća i nesigurnosti, od ovogodišnjeg prijenosa vlasti koji se odvija jednom u deset godina, a ovaj je okaljan političkim skandalom golemih razmjera, do usporavanja rasta u gospodarstvu u kojemu su državne tvrtke duboko ukorijenjene, a njihovi politički pokrovitelji nemilosrdno gaze tržišne sile i privatna poduzeća.Kina je nedavno objavila podatke koji ukazuju na to da joj gospodarstvo nastavlja slabjeti. Ekonomisti pozivaju vladu da popusti kontrolu nad financijskim sustavom, da potakne izdavanje zajmova privatnim poduzećima i zauzda isto u javnim državnim tvrtkama, da dopusti kretanje deviznog tečaja i kamatnih stopa te da unaprijedi socijalne naknade. Navedene mjere umanjile bi ulogu države, smanjile korupciju i potaknule tržišno natjecanje. No njihova provedba bi zahtijevala titansku borbu moćnika. Direktori kineskih konglomerata, vojni generali, članovi politbiroa, lokalni dužnosnici i zlatna mladež nemaju koristi od mijenjanja sustava koji im puni džepove. No oni koji su nekada hvalili kineski politički sustav i njegovu ujedinjenost posramili su se uslijed skandala oko Boa Xilaija, donedavno člana politbiroa. Naime, i prije nego što je karizmatični Bo izgubio položaj partijskog šefa u Chongqingu, ostali vođe počeli su ga smatrati nepodnošljivim i sve rizičnijim problemom. Krajem 2007. godine Bo je pokrenuo projekt kojega je nazivao iskorjenjivanjem zločina, a uz kojega je došlo i ponovno prizivanje pjesmica iz Maove ere, kao i socijalnih mjera, sve s ciljem izgradnje populističke podrške i zadobivanja političke podrške takozvane nove ljevice za potporu njegove prijave za članstvo u vodećem odboru politbiroa.

Zahvaljujući mjerama koje je Bo uveo, na površinu je isplivao još jedan rascjep u kineskom modelu – gospodarski rast kroz projekte koje izvršavaju poduzeća u državnom vlasništvu uz velike zajmove državnih banaka. To je ono što pogoni kinesko gospodarstvo.Regija Chongqing, koja ima 31 milijun stanovnika, prošle je godine ostvarila najvišu stopu rasta među svim kineskim općinama, 16,4 posto. No lokalna vlada i tvrtke u državnom vlasništvu nagomilale su 160 milijardi dolara duga, procjenjuje Victor Shih, poznavatelj kineske političke ekonomije. Mnogi se vjerojatno nikada neće otplatiti. Političari diljem Kine zalažu se za uvođenje drugačijeg modela koji bi se u većoj mjeri zasnivao na potrošnji i potaknuo privatna poduzeća te tvrde da se strukturne reforme sada moraju provesti. Neki priliku za to vide u promjeni vodećih osoba države. No najvećom preprekom mogla bi se pokazati činjenica da i vođe na odlasku i oni na dolasku imaju bliske veze s tvrtkama u vlasništvu države. Usporavanje kineskog rasta samo pridonosi oklijevanju oko sljedećeg koraka. Stopa rasta u prvom je tromjesečju ove godine pala na 8,1 posto, a premijer Wen Jiabao u ožujku je prognozirao daljnje snižavanje na 7,5 posto. Procvat tržišta nekretninama također jenjava, a domaća potražnja i izvoz slabe. Kina se othrvala globalnoj financijskoj krizi paketom poticaja od 580 milijardi dolara i povećanim brojem zajmova. No njezini vođe mogli bi osjetiti negativne posljedice tog državnog pristupa ako se gospodarstvo previše ohladi. Međutim, jedna stvari koja ih drži pod kontrolom jest strah od divljanja inflacije, zbog čega bi se pojavili društveni nemiri. Naime, nezadovoljstvo u kineskom srednjem sloju i među siromašnima najveći je izvor tjeskobe za kineske vođe, ali unatoč tomu, sve dok im je ubrzani rast glavni prioritet neće biti jednostavnog rješenja prihodovnog jaza.

Edward Wong; Jonathan Ansfield pridonio izvještaju, istraživali Li Bibo i Edy Yin