– Ljetovanje? Na moru sam zadnji put bila prije dvanaest godina! Mogu ga samo sanjati, i to s otplatom na rate, a kad se toga sjetim, volja me odmah prođe! …

… A kako me i ne bi, kad sa 35,5 godina radnog staža imam 2516 kuna mirovine, a dvije trećine od toga „pojedu“ mi režije. Posebno me boli 50 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja, jer dobro se sjećam koliko sam u radnom vijeku izdvojila za zdravstveno – izjadala se ivanečka umirovljenica Štefanija Matišić. Sličnu priču ispričao nam je njen kolega Vladimir Kraš, koji je svojih 2300 kuna mirovine zaradio kao alatničar u tvornici alatnih strojeva Itas.

– Sreća je da je i supruga u mirovini, pa nekako krpamo zajedno. No svejedno, primanja su nam uvijek „knap“ – požalio se Kraš. Neusporedivo teže ipak je Rozaliji Hranić iz Ivanečke Željeznice, koja preživljava od 1300 kuna mirovine naslijeđene po pokojnom suprugu.

– U šumi berem gljive, jagode i kestene pa ih prodajem slastičarnicama u Varaždinu da si „doštukam“ mirovinu. Kad je suprug bio živ, u šumi je palio vuglenicu i prodavao tvrtkama drveni ugljen, pa se od toga dalo skromno živjeti. Nije mi teško skupljati šumske plodove, navikla sam. Ipak, teško bih preživjela bez socijalne kartice – iskrena je R. Hranić.

Iako su zadovoljni što već treći mjesec zaredom dobivaju 0,8 posto dodatka koji proizlazi iz usklađivanja mirovina, većina umirovljenika kaže da na ruke nominalno dobiju tek simbolične iznose.

– U odnosu na druge kolege, mojih 3100 kuna mirovine čak mi se čini puno. Usklađivanje mi je donijelo rast od 28 kuna, što je mizerija u skladu s rastom troškova života, pogotovo sada, kad gore odu struja i plin – kaže Dragica Kelemen, koja je mirovinu stekla u komunalcu Ivkomu. Barbara Kušen iz Ivanca pak tvrdi da su joj režije najveća stavka koja joj „pojede“ 40 posto mirovine.

– Nekad smo išli u šoping u Mađarsku i tamo se jeftino obukli od glave do pete, ali to se više ne isplati. Novu garderobu uglavnom ne kupujemo, sada nas više muči nabava lijekova za tlak i cirkulaciju – kaže gospođa Barbara.

Sve to tek su neke od priča što smo ih zabilježili na skupštini Udruge umirovljenika Ivanec, koja u svom članstvu ima oko 600 osoba treće životne dobi. Da je stanovništvo sve starije, a problemi umirovljenika sve izraženiji, pokazuje i podatak da na području Ivanca ima više od 3660 umirovljenih, a to pokazuje da i ovo područje dijeli sudbinu ostatka Hrvatske, u kojemu je 15,5 posto stanovništva starije od 55 godina! Vodstvo udruge, na čelu sa Stjepanom Kozinom i Ljubicom Friščić, kaže da ove godine očekuju velike probleme u isplati posmrtne pripomoći obiteljima preminulih.

izostaju rezultati?

Problem možda nije u tome koliko radite, nego kako radite

bez njih teško možemo

Svi ih koristimo, a što ako nam sutra drastično podignu cijene?

– Imamo 150 članova starijih od 80 godina, članovi nam umiru gotovo svakodnevno. Mlađi umirovljenici ne uplaćuju u fond posmrtne pripomoći jer im je 150 kuna na godinu previše. Štedimo gdje god možemo, vodstvo većinom radi volonterski – izvijestili su S. Kozina i Lj. Friščić.

Upućena je zahvala matičnom Gradu Ivancu koji s više od 26.000 kuna na godinu financira udrugu, a svake godine za sve osobe starije od 76 godina osigurava pakete s namirnicama. Unatoč niskim mirovinama i ne baš najboljem zdravlju, umirovljenici su još uvijek puni duha. Jedni drugima poželjeli su „ljubavi i nježnosti“, „puno zdravlja i sreće i mirovine veće“, a nije izostala ni završna čestitka: Živjeli mi svi skupa još 50 godina!

(Agencija VLM)