Američko je gospodarstvo u neravnoteži u odnosu prema kineskome, a to zakonodavce muči već nekoliko godina. Senatori Charles Schumer i Lindsey Graham Kinu su htjeli kazniti nakon što je 2005. godine devizni tečaj vezala uz dolar, tvrdeći da kineska politika pojeftinjenja valute radi subvencioniranja izvoza potiče gomilanje trgovinskog suficita, koji je Ameriku stajao mnogih radnih mjesta.

Njihov prijedlog zakona nije prošao, no smanjenje kineskog suficita i dalje je glavna tema bilateralnog odnosa. Nešto se, doduše, neočekivano dogodilo s kineskim gospodarstvom – suficit koji su ostvarili s ostatkom svijeta gotovo se istopio. Kineski višak na tekućem računu, najšira mjera trgovinskih odnosa, koja prati koliko je više robe i usluga Kina izvezla nego uvezla, drastično je pao. Do prošle se godine smanjio na otprilike 2,8 posto. Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će 2012. godine pasti na 2,3 posto, što je najniži postotak od 2001. godine. Kina je lani zapravo zabilježila velik deficit s ostatkom svijeta, što upućuje na to da bi haranje svjetskim tržištima moglo doći kraju. Kina je 9. svibnja najavila da je u odnosu na isto razdoblje lani izvoz porastao za tek 0,3 posto, a očekivao se porast od 11 posto. “Brz rast kineskog udjela na tržištu izvoza u posljednjih je deset godina bio posljedica brojnih čimbenika koji su uglavnom neovisno djelovali”, stoji u MMFovu Izvješću o svjetskim gospodarskim izgledima. Među njih se ubrajaju jeftina radna snaga, činjenica da multinacionalne kompanije sele proizvodnju u Kinu, nagli porast proizvodnje te priključivanje Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001., zbog čega druge zemlje više nisu mogle spriječiti kineski izvoz.Iako je Kina sporo popuštala u pogledu deviznog tečaja, aprecijacija je i dalje veća nego što se možda čini. Kineski je juan u nominalnom smislu od lipnja 2010. godine porastao 8 posto u odnosu na dolar, no kad se u obzir uzme kineska inflacija, porastao je za 13 posto.

Usto, u realnim se jedinicama od 2005. godine do danas aprecijacija kretala oko 40 posto. MMF predviđa da će se do 2017. godine kineski suficit povećati na 4,25 posto domaće proizvodnje, no ističe da će suficit biti manji ako se vrijednost juana bude povećavala. Međutim, prerano je da bi se moglo znati hoće li ove promjene Kinu navesti na okretanje nove stranice u razvojnoj strategiji. Važan razlog za smanjenje kineskog suficita jest taj što je recesija smanjila potrošnju na glavnim izvoznim tržištima u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Kina je reakcijom na pad globalnog gospodarstva, ulaganjem u javnu infrastrukturu i povoljnim kreditiranjem privatnih ulaganja, brzo privukla uvoz. Ti su čimbenici počeli djelovati, a val ulaganja kineskim bi tvrtkama mogao pomoći da steknuo udio na tržištima visoke tehnologije. No Kina i dalje nije provela brojne reforme koje su nužne za novu fazu razvoja, koja se manje oslanja na izvoz, a više na domaću potrošnju. Osobni bi dohodak radnika trebao porasti, a vlada bi trebala osigurati bolje mirovine i zdravstvenu skrb kako obitelji u Kini ne bi morale strogo štedjeti za slučaj nužde. Usto, kamate na bankovne depozite također bi morale porasti. Kineski petogodišnji plan usmjeren je na povećanje dohotka na razini obitelji te kretanje prema proizvodnji usluga i izgradnji društvene mreže. Ako se te reforme provedu, Kina bi se mogla naći na putu održivog gospodarskog rasta, a američki bi senatori morali naći drugog krivca za trgovinski deficit SAD-a.

Eduardo Porter