Nakon što su objavljeni najnoviji podaci popisa stanovništva koji je u Indiji proveden 2011. godine, upitali su me zašto u Indiji ima toliko mobilnih telefona, a nema dovoljno zahoda. Dok više od 50 posto stanovnika ima pristup mobitelima, jednak broj stanovnika nema pristup toaletima. U izvanrednoj priči o mojoj zemlji takvi su paradoksi brojni. Rast gospodarstva širi se na sve razine, no što se tiče temeljnih usluga koje je vlada obećala, Indijci se i dalje brinu sami za sebe. Istina je da se u proteklih deset godina država strahovito promijenila, da su novi poduzetnici ostvarili vratoloman rast, da je u privatni sektor ušla nova energija i da se srednja klasa proširila.
U tom su se razdoblju milijuni ljudi izvukli iz siromaštva, očekivana se životna dob povećala za pet godina, a 80 posto djece školske dobi upisalo se u škole. Međutim, mene brine to što imamo krizu vlasti. Vlasti koja ne čini dovoljno u nekim područjima, a u drugima čini više štete nego koristi, a to je najveća prijetnja rastu Indije, koji je ionako ugrožen. Vlada nije osigurala socijalnu i ekonomsku slobodu, nije omogućila transparentnu regulatornu okolinu niti osigurala “bijlisadakpaani” (strujucestevodu), a to je bio glavni ratni poklik političara još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Paradoksi su u Indiji duboki i naizgled nesavladivi. Indijcima na otiračima ispred kuća često piše “shubh labh” ili obilan dobitak, no naša zemlja očito gaji patološku averziju prema tržištima. Imamo najdulji ustav na svijetu, no teško je u djelo provesti čak i najjednostavnije ugovore. Čak 25 posto roditelja u ruralnim predjelima te 48 posto u urbanim sredinama djecu ispisuju iz slabih državnih škola i upisuju u privatne škole, gdje će steći bolje obrazovanje. Međutim, ljudi koji žele otvoriti privatne škole moraju prikupiti najmanje 15 dozvola, dokazati da je njihova djelatnost “nužna”, a pritom ne mogu zaraditi pa tako ne mogu ni ulagati u infrastrukturu i poboljšanje kvalitete. Parlament raspravlja o Zakonu o osiguranju zaliha hrane, prema kojemu bi se osiguralo da nitko ne gladuje, no ne želi ukinuti Zakon o temeljnim namirnicama, koji brani slobodnu razmjenu poljoprivrednih dobara preko granica pojedinih provincija. Indijska vlada provodi intenzivan socijalni pristup obrazovanju, zdravlju, infrastrukturi i zapošljavanju, utemeljen na dobrim namjerama, visokim davanjima i populističkim programima, no taj pristup ima i neke neželjene posljedice.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu