Za razliku od slovenskih investitora koji su veoma aktivni na Banjolučkoj burzi, kao strateški investitori (kupci državnog kapitala), institucionalni portfeljni investitori ili kao portfeljni investitori fizičke osobe, hrvatski investitori su bojažljivo nastupali na tržištu kapitala i privatizaciji u Republici Srpskoj.Led je probio Kraš 2003. godine. Sporazumom s vladom RS Kraš je dobio 30 posto kapitala u Miri Prijedor (MIRA) bez naknade kao priznanje ulaganja tijekom osamdesetih u pogone ove konditorske tvornice u Prijedoru. Nakon toga je Kraš odjavio ponudu za preuzimanje preostalog broja dionica i nakon završenog postupka stekao 75,68 posto ukupnog broja dionica. Zanimljivo je napomenuti da nakon završenog postupka preuzimanja nije bilo trgovine tim dionicama.

Dva pokušaja Nexea
Nakon Kraša, na tržište RS-a ušla je Nexe Grupa, također tijekom 2003. godine (prvo kao Našicecement), pokušala je preuzeti većinski paket dionica u Japri iz Novog Grada (JAPR). Međutim, u tom pokušaju su ih spriječili Prijedorputevi iz Prijedora koji su kupili prvo paket dionica PIF-ova (24 posto), a zatim i državni kapital (28 posto) dok su Našičani uspjeli kupiti samo 5 posto dionica. Kompanija Ivana Ergovića ponovno se pojavila na BLSE prije mjesec dana kada su kupili 51 posto dionica Kozaraputeva iz Banje Luke (KZPT) po cijeni od 1,53 KM po dionici, odnosno gotovo 9 milijuna KM tržišne kapitalizacije čitavog poduzeća, i ušli u obavezu objavljivanja ponude za preuzimanje. Nesumnjivo je da su odabrali akviziciju koja im aspolutno odgovara u daljnjem širenju na tržištu BiH. Kozaraputevi posjeduju kamenolom kamenih agregata potrebnih za proizvodnju betona, dovoljno zemljišta za postavljanje postrojenja za proizvodnju betona, nekoliko nekretnina na dobrim pozicijama u Banjoj Luci, kao i asfaltnu bazu, koja posebno dobiva na značenju kada se uzme u obzir da će do kraja ove i početkom sljedeće godine biti asfaltirana prva faza autoceste Banja Luka – Gradiška, a to je jedina asfaltna baza u okolini Banje Luke. Dalekovod je u 2004. godini prvo kupio državni kapital u Energoinvestu TDSK iz Doboja (TDSK). Nakon toga je objavio ponudu za preuzimanje te stekao 65 posto ukupnog broja dionica. Tri mjeseca poslije donijeli su odluku o “smanjenju kapitala na teret gubitaka iz prethodnih godina”, da bi dali “veću snagu” dokapitalizaciji koju su proveli godinu dana poslije. Tijekom ove godine drugi su put objavili ponudu za preuzimanje i nakon nje stekli 83 posto ukupnog broja dionica.

Breza invest aktiviran
M-profil iz Zaboka je na tenderu koji je raspisala Direkcija za privatizaciju RS kupio 65 posto dionica Jelšingrada FMD Prnjavor (JFMD) po cijeni od 0,035 KM po dionici uz obvezu investiranja 1,5 milijuna KM. Ina je u 2005. godini kupila 9,72 posto Krajinapetrola (KRPT) iz Banje Luke i time postala treći dioničar po veličini udjela. Međutim, ulazak Ine nije donio ništa novo u poslovanju Krajinapetrola. U rujnu ove godine se među deset najvećih dioničara Vitaminke iz Banje Luke (VITA) pojavio ZIF Breza Invest sa 0,23 posto ukupnog broja dionica dokazujući i na ovaj način da je jedan od lidera na financijskom tržištu Hrvatske. Ovdje se završava lista hrvatskih institucionalnih investitora u RS. Bilo je najava o ulasku Konstruktora, Agrokora, Getroa, Atlantic Grupe, ali ništa od toga nije realizirano. Čudi da investicijski fondovi (osim spomenutog Breza Investa) nisu odabrali Banjolučku burzu kao mjesto za investiranje zbog ostvarenja još uvijek iznadprosječnih prinosa.

Više od 300 Hrvata na BL burzi
Za razliku od pravnih osoba, fizičke osobe iz Hrvatske pokazale su se kao mnogo agilnije i spremnije za istraživanje novih tržišta. Broj hrvatskih fizičkih osoba koji se pojavljuju kao ulagači, prema nekim procjenama, prelazi 300. Sigurno najveći od njih je Alexander Hrkač koji je prisutan kao najveći dioničar u tri PIF-a: Balkan Fond (BLKP), Aktiva Fond (EKVP), VB Fond (VBIP), a kao drugi u Privredniku (PRVP) i BLB Fondu (BLBP). Osim ovih dionica, Hrkač posjeduje i brokersku kuću Akcija broker.