Kad je Shaul Mofaz prošloga mjeseca došao na čelo opozicije u Izraelu, nakon što je pobijedio Tzipi Livni na izborima za predsjednika stranke Kadima, javnost je mislila da je riječ o još jednoj potvrdi da se država u političkom smislu okreće udesno. Ovog bivšeg glavnog vojnog zapovjednika i ministra obrane svi su smatrali blijednom sjenom premijera Benjamina Netanyahua koja će se pokušati uvući u vladajuću koaliciju Likuda.

Mnogi su se, stoga, iznenadili kad je Mofaz iznio program djelovanja kakav bi se prije očekivao od ljevice. Izjavio je da se Netanyahu previše posvetio iranskom nuklearnom programu te da je s uma smetnuo bitnije probleme, kao što je postizanje primirja s Palestincima, kraj naseljavanja na veći dio Zapadne obale te smanjenje sve većih društvenoekonomskih nejednakosti u zemlji. Neka se Obama pozabavi Iranom, kaže. Možemo mu vjerovati. “Želim doći na Netanyahuovo mjesto”, ističe šezdesettrogodišnji Mofaz. “Neću se pridružiti ovoj vladi.” Potom dodaje: “Najveća prijetnja za Izrael nije nuklearni Iran, već to što Izrael jednog dana možda više ne bude židovska država jer će u njoj živjeti podjednak broj Palestinaca i Židova. U interesu je Izraela da Palestinci dobiju vlastitu državu.”Mofaz je istaknuo da je savez Izraela s Washingtonom najveća strateška prednost države te da je nužno približiti izraelsku politiku politici Washingtona. Ako dođe do toga da se iranski nuklearni program može spriječiti jedino napadom, a “američki predsjednik ne odluči napasti”, Mofaz će, kaže, poduprijeti premijera Netanyahua u odluci o takvom potezu. Međutim, ne očekuje da bi se takvo što moglo dogoditi. Ankete su pokazale da bi, da se izbori održavaju danas, Netanyahu potukao Mofaza, no otkako je Mofaz došao na čelo Kadime, javnost uvelike raspravlja o njegovoj političkoj snazi. Svoje skromno porijeklo i marljivost nastoji pretvoriti u prednost u trenutku kad se mnogi građani osjećaju kao da s državnim vodstvom nemaju nikakvih sličnosti, na primjer s ministrom obrane Ehudom Barakom, koji je nedavno na prodaji stana zaradio nekoliko milijuna dolara. Mofaz je rođen u Teheranu, a u Izrael je doselio kad mu je bilo devet godina. Polako je dogurao do mjesta glavnog vojnog zapovjednika. Iskustvo u sigurnosnim službama te životna priča, u kojoj je pomirio bliskoistočno porijeklo sa životom u Izraelu, moglo bi mu poslužiti kao moćno političko oružje. Sve će ovisiti o tome koliko će se uspjeti povezati s glasačima. Yohanan Plesner, stručnjak za zakonodavstvo i član Kadime, kaže da nije nemoguće da Mofaz pobijedi Netanyahua. “Naše ankete pokazuju da nam za osvajanje prednosti treba tek 4 posto glasova blage desnice”, kaže.

Ethan Bronner