Neki Venezuelanci sve obveze ravnaju prema jednotjednoj dostavi namirnica u trgovine koje subvencionira vlada pa se prije zore okupljaju pred trgovinama kako bi kupili po jedno zamrznuto pile, nekoliko kila brašna ili bocu ulja prije nego što zalihe nestanu.

Venezuela je vodeći proizvođač nafte u svijetu, i to u trenutku kad su cijene nafte iznimno visoke, no nestašica temeljnih namirnica poput mlijeka, mesa i toaletnog papira kronična su pojava pa odlazak u kupnju ponekad nalikuje na lutriju. Nestašica pogađa i siromašne i imućne. Supermarket u otmjenoj četvrti La Castellana neki je dan imao pune zalihe piletine i sira, no nije bilo niti jedne role toaletnog papira. Kad smo ga upitali gdje bismo mogli kupiti mlijeko kad ga nestane, voditelj trgovine sarkastično je dobacio: “U Chávezovoj kući.” U žiži priče našla se socijalistički nadahnuta vlada predsjednika Huga Cháveza, koja nameće strogu kontrolu cijena radi dostupnosti hrane i čitavog spektra druge robe siromašnima. Obično se radi upravo o onim proizvodima koje je najteže naći. “Venezuela je prebogata zemlja da bi nam se ovo događalo”, kaže pedesetpetogodišnji konobar Nery Reyes dok stoji ispred trgovine koju subvencionira vlada u radničkoj četvrti Santa Rosalía. “Izgubim cijeli dan u redu da kupim jedno pile i malo riže.” Venezuela je dugo bila jedna od najperspektivnijih zemalja u regiji zbog napredne proizvodnje, uspješne poljoprivrede te snažnog razvoja poslovnog sektora pa mnogi stanovnici nisu lako prihvatili opće nestašice. No unatoč gospodarskom procvatu, jaz između bogatih i siromašnih bio je golem, a taj problem, kako sam tvrdi, Chávez nastoji riješiti sa svojim ministrima. Vlada se zalaže za kontrolu cijena jer je inflacija lani porasla na 27,6 posto, a riječ je o ponajvišoj stopi inflacije u svijetu. “Ne tražimo od njih da gube novac, već da ga razumno zarade, da ne kradu od ljudi”, nedavno je izjavio Chávez. Međutim, mnogi ekonomisti smatraju da se radi o klasičnom primjeru u kojem vlada zapravo uzrokuje probleme, a ne rješava ih. Cijene su toliko niske, kažu, da tvrtke i proizvođači ne mogu zaraditi pa odustanu od proizvoda.

Štoviše, ozbiljno manjka mlijeka i kave, a u tim je sektorima vlada preuzela privatne tvrtke te ih sada sama vodi. No neki kupci kažu da se ovakav pothvat vlade isplati. “Ovo nam je golema pomoć”, kaže šezdesetdvogodišnja umirovljenica Ana Lozano dok čeka ispred trgovine u Santa Rosalíji. “Zato je tako dugačak red.” Vlada je, čini se, posve svjesna opasnosti koja prijeti inflacijom i nestašicama dok se priprema za izbore u listopadu, na kojima će Chávez pokušati osvojiti novi šestogodišnji mandat. Ideju o kontroli cijena brane brojne vladine reklame, a prate ih i opetovane Chávezove prijetnje da će nacionalizirati sve tvrtke koje ne uspiju na tržištu zadržati svoje proizvode. Francisco Rodríguez, ekonomist investicijskog ogranka Bank of America Merrill Lynch, kaže da bi vlada mogla zaraditi koji politički bod s novim krugom mjera kontrole cijena, no s vremenom će, dodaje, te mjere ugroziti gospodarstvo. “Srednjeročno i dugoročno gledano, ovo će biti katastrofa”, kaže Rodríguez. Kontrola cijena zapravo znači da se proizvodi kojih nema na policama trgovina mogu kupiti na crnome tržištu po znatno većoj cijeni. Pedesetdvogodišnji trgovac Emilio Ortiz kaže da je lani od dobavljača samo jednom smio kupiti šećer i mlijeko u prahu. Ulje dobiva jednom mjesečno, no dobije tek polovicu količine koju naruči. Usto, na proizvodima koji su u sklopu programa kontrole cijena toliko malo zaradi da mora podignuti cijene druge robe kako bi nadoknadio gubitak. Ako postoji proizvod kojeg bi Venezuela trebala proizvoditi u izobilju, to je kava, koja je ovdje već stoljećima glavni usjev. Do 2009. godine Venezuela je izvozila kavu, no prije tri godine počela je uvoziti veće količine kave kako bi nadomjestila manjak proizvodnje. Uzgajivači i vlasnici pržionica kažu da je zbog kontrole maloprodajnih cijena zarada jednaka troškovima uzgajanja i branja kave. Dok čeka u redu za piletinu, tridesetogodišnja Jenny Montero prisjeća se kako jesenas nigdje nije mogla naći ulje pa se sa pržene hrane, koju inače voli, prebacila na juhe i gulaše. “Dobro mi je to došlo”, kaže sarkastično. “Izgubila sam nekoliko kilograma.”

William Neuman; María Eugenia Díaz doprinjela izvještaju