Investicijske banke počele su svoj novac ulagati u globalne energetske izvore i operativne sektore koji se bave energetikom te zapošljavaju profesionalce i stručnjake diljem svijeta. Potražnja za stručnom radnom snagom javila se kao logična posljedica liberalizacije tržišta energijom i naftnim derivatima, koja je nužno za sobom povukla i povećanu potražnju. Podružnica Credit Agricole Calyon i ABN Amro jedne su od najvećih europskih banaka koje se već duže vrijeme aktivnije bave zapošljavanjem stručnjaka i ulaganja u energetski sektor.

Znatna dobit
Calyon kao desna ruka Credit Agricole, koja operira korporativnim i investicijskim sektorima, vidi goleme šanse za globalno širenje te iznimnu dobit. “Postoji golema novčana masa koja liberalizacijom dolazi na robno tržište na kojem odjednom svi žele imati svoju ulogu pa makar ona bila i sporedna jer je dobit značajna”, izjavio je Etienne Amic, direktor robne podružnice Calyona. Inevsticijska podružnica Dresdner banke, Dresdner Kleinwort Wasserstein, signalizirala je svoje namjere u tu vrst ulaganja već prošle godine zapošljavanjem Martina Fraenkela iz Man Investmenta kao glavnog direktora robne podružnice DrKW-a. Prilike za ulaganje u energetski sektor goleme su osobito za područje Njemačke, i to zbog liberalizacije trgovine u globalnom smislu, izjavio je Fraenkel. I dok jedne banke traže svoje mjesto pod suncem globalnog porasta, neke već dobro uigrane kreću u nove izazove poput svrgavanja dvojice najvećih igrača Walla Streeta, Goldmana Sachsa i Morgana Stanleyja, s čelnih pozicija. Direktor sektora robnih derivata u ABN, Amro Wayne Harburn, tvrdi kako će dosadašnji veliki igrači početi osjećati pritiske od nadirućih novih pretendenata na prijestolje koji su dosad agresivno radili na proširenju i učvršćivanju svog poslovanja. Pritom se osobito osvrnuo na Boston Consulting Group, Merrill Lynch i Credit SuisSe kao najozbiljnije rivale Wall Street gigantima. BCG je izvršio istraživanje koje je pokazalo da su prihodi investicijskih banaka, koje su svoja ulaganja usmjerile pretežno na energetski sektor, naglo skočila na predviđenih 7,2 milijarde dolara od 6 milijardi u 2004. godini. Samo su Goldman Sachs i Morgan Stanley, svaki, zaradili više od 1,5 milijardi od energetskih ugovora tijekom 2005. godine, no konkurencija se također intenzivirala što će dovesti do prenaprezanja bankovnih kapaciteta dvaju divova te će se na kraju rast dobiti ipak usporiti. Posljednji objavljeni rezultati GoldmanSachsa bili su proglašeni izvanrednima od strane analitičara. Dobit je rasla po stopi višoj od 60 posto što je sasvim opravdalo naziv ‘money maschine’ koji taj gigant nosi već godinama.Morgan Stanley nastavio je također sa natjecanjem za TransMontaigne,kompaniju koja upravlja tegljačima, terminalima ali i naftovodima te se bavi distribucijom nafte.

Prolaz samo velikima
Međutim, dok je riječ o fizičkom tržištu, unatoč velikom širenju, teško da će manje banke potući dva velika igrača. Riječ je o već etabliranim brendovima, odnosno o tradicijski zaoštrenim profilima Goldmana Sachsa i Morgana Stanleya koji su svoja ulaganja proširili dalje od poznatih ulagačkih područja na azijski kontinent, odnosno brzorastući sektor Japana, Kine i Koreje, koji svakim danom zaoštravaju borbu te se natječu u dobiti. Stoga će manji igrači teško dobiti prednost bez većih akvizicija, odnosno spajanja koja će od njih učiniti globalne divove a njihove portfelje proširiti na zavidnu razinu ravnu onoj spomenutog dvojca.

Fortis osnovao Europski fond za ugljen
Još 2004. godine Fortis banka potpisala je ugovor s IXIS Corporate and Investment bankom o lansiranju Europskog fonda za ugljen (European Carbon Fund) koji od tada posluje vrlo uspješno. Bila je to jedna od prvih nevladinih organizacija u izvedbi dviju banaka u koju je uloženo oko 40 milijuna eura, a sve u skladu s protokolom iz Kyota, odnosno uporedo s borbom protiv efekta staklenika. Fond ima više od sto milijuna eura imovine, a osim Fortisa dioničari su i Societe Generale, Unicredit, Allianz i ostala velika imena.