Prije desetak dana priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora HUP-a izazvalo je pravu javnu buru i potaknulo polemike koje su imale svoje odjeke i u dalekom Azerbajdžanu. Nacionalni su mediji taj dan za udarnu vijest imale HUP-ovo “otkazivanje” podrške novoizabranoj vlasti.

I to prije nego što je navršila prvih sto dana. Ne ulazeći u razloge krive interpretacije obraćanja poduzetničkog vrha izvršnoj vlasti, raznolikost tih interpretacija zaslužuju nekoliko pojašnjenja. Ali ne da bi nešto prikrili ili ublažili, već isključivo dodatno pojasnili. Prvo, hrvatska Vlada ima punu podršku vrha poslodavačke udruge, ali i hrvatskih poduzetnika u sređivanju općeg stanja u državi i društvu. Uostalom takav su mandat dobili i od hrvatskih građana na nedavnim izborima. Što se poduzetnika tiče odmah smo podržali prve poteze nove Vlade koji su pokazivali dobar smjer u kresanju javne potrošnje. Podržali smo i Vladin jasan stav i držanje u tzv. mliječnoj krizi kojim su pokazali odnos nove Vlade prema pokušajima guranja ruku u državnu kasicu (a znamo kako je to guranje ruku i “traktorisanje” završavalo u zadnjih nekoliko godina). Podržali smo i smanjenja parafiskalnih nameta, smanjenje doprinosa za zdravstvo od 2 postotna poena, smanjenje PDV-a u ugostiteljstvu, povećanu naplatu poreza pa i kroz uvođenje fiskalnih kasa. U sređivanju poreznog duga smo i zažmirili na jedno oko zbog nepravde koja je predloženim rješenjem nanesena urednim platišama (od kojih su neki za porezni dug odlazili u poslovne banke i kratkoročno se zaduživali kako bi izbjegli porezni dug i kamate). Podržali smo i nastojanja Vlade da se sredi i financijski metež (nelikvidnost koja je dogurala do stravičnih 42 mlrd. kuna). Zeleno smo svjetlo upalili i za Vladine namjere da se uvede red u isplate plaća i doprinosa. Pri tom smo odmah upalili i dodatno treptajuće žuto svjetlo koje je poput nekog upozorenja koje govori da se kod uvođenja novih rješenja ne ide sjekirom po poduzećima već da treba mikroskopskim skalpelom razdvajati slučaj po slučaj. Tim preciznim skalpelom se mora razlučiti uzroke od posljedica kako bi se sačuvao čim veći broj radnih mjesta. Uostalom, sjekira je vrlo opasan porezni instrument koji udara široko i prilično neprecizno. Jednom ugašena tvrtka vrlo se teško ponovo podiže, a i cijena pokretanja je puno veća.

Oporezivanje
A na što smo onda upozorili u tom priopćenju, odnosno što je to što nas plaši u mjerama nove Vlade? Oporezivanje dividende u uvjetima drastičnog smanjenja investicija je vrlo opasna politika koja sigurno neće privući nove investitore i dodatno će umanjiti konkurentnost nacionalnog gospodarstva. I umjesto da se Vlada ponaša kao mudra učiteljica koja je zainteresirana da pripremi najbolje učenike za natjecanje iz matematike, ona se zapetljala u pokušaju da pošalje cijeli razred na takmičenje. A to je jednostavno nemoguća misija i promašeni pokušaj. I to smo upravo rekli. A da ne govorim o pravednosti retroaktivnog oporezivanja koja osim nepravednosti prema svima onima koji su zadržavali dobit u tvrtki radi rasta i investicija, opasno upozorava sve poslodavce i investitore da se pravila i uvjeti mogu mijenjati i do 12 godina unazad. Naravno, uvijek na štetu poslodavaca. U ovoj skupini prigovora, odnosno loših rješenja u mini poreznoj reformi nalazi se i dio koji se odnosi na upotrebu automobila i reprezentacije za poslovne svrhe. Tu se zalažemo da se dodatnim pravilnikom tog dodatnog poreza oslobode oni poslodavci gdje se automobil i reprezentacija koristi isključivo u poslovne svrhe. Ono što smo posebno istaknuli kao veliki problem i stepenicu o koju se već dulji niz godina spotičemo, a sada se gotovo uopće ne spominje, jest neracionalnost i nefunkcionalnost lokalne vlasti i lokalnih komunalnih poduzeća. Na te probleme uporno upiremo prstom i na njih ćemo i dalje uporno ukazivati. I ponavljati sve dok se ne pokrene rješavanje problema neefikasnosti i nefunkcionalnosti lokalne vlasti. Želimo da se javna uprava na lokalnoj razini, kao uostalom i na nacionalnoj, ponaša kao pravi servis koji je u službi svojim građanima i svojim poduzećima. Želimo da služe onima koji ih i financiraju. Ne proizlazi njihova moć iz njihove pozicije, već njihova pozicija mora biti plod naše moći (odnosno služenja javnom dobru).

Neplaćanje
U tom smo priopćenju ponovili i sve one prijedloge i inicijative prema izvršnoj vlasti koje ponavljamo već godinama, a koje je uistinu krajnje vrijeme pokrenuti. Tu su se našli i prijedlozi za započinjanje rasprave socijalnih partnera o određenim promjenama u radnom zakonodavstvu kojima bismo potaknuli zapošljavanje, a da ne bismo narušili sigurnost naših radnika. Podvukli smo i da je obrazovni sustav neusklađen s potrebama tržišta rada, kako je pravosudni sustav spor i neučinkovit, te da su državna, lokalna i regionalna administracija teško prohodna i neučinkovita. I ova podrška, ali i ovi prijedlozi i inicijative koje su neki razumjeli kao prvu ozbiljnu kritiku Vladi Zorana Milanovića, nisu ništa drugo nego naše razumijevanje odgovornog socijalnog partnera, koji ima odgovornost dobre stvari hvaliti, a još veću odgovornost loše stvari kritizirati. Tako mi u HUP-u jedino razumijemo i prihvaćamo socijalni dijalog sa našim partnerom Vladom. Stoga duboko vjerujemo da će ove sada i sve buduće kritike biti shvaćene prije svega dobronamjerno sa jasnim zajedničkim ciljem Vlade i HUP, da zajedno izvučemo zemlju iz krize. Stoga ne treba bježati od spoznaje da su poduzetnici neke od ovih mjera nove Vlade prepoznali kao izrazito antipoduzetničke, odnosno kao one s dugoročno negativnim potencijalom. I dok u hrvatskoj vlada antipoduzetnička klima, najveći dio nas vrlo odgovorno i predano radi svoj posao, nastojimo održati razinu zaposlenosti i plaća na razini koju smo imali prije krize. Veliki dio nas nema miran san zbog poslovnih problema u koje su nas pogurale odluke izvršne vlasti na svim razinama, kao i neplaćanja državnih poduzeća na svim razinama. Nemiran san imamo i zbog straha od inspekcija koje su stvorile sliku o poduzetniku kao o prevarantu i takvim pristupom nas gura na rub zakona nerijetko producirajući problem kako bi se mogao “naplatiti”. I u takvim okolnostima ne treba uopće čuditi da se vrlo mali udio ljudi odlučuje na pokretanje samostalnog poduzeća, na poduzetnički izazov. A poduzetništvo je i izazov, i životni stil. Ako se nastavi ovakav odnos prema nama, vrlo je teško očekivati nove poduzetničke poduhvate, nove inicijative i nove poduzetničke entuzijaste. Postavlja se jednostavna dilema na koju moramo svi zajedno odgovoriti: jesu li poduzetnici u Hrvatskoj teret na leđima društva, radnika, sindikata, umirovljenika, nezaposlenih ili su poduzetnici oni koji će svojim idejama, projektima, investicijama pokrenuti cijelo društvo i izvući nas iz ovog još uvijek vrlo dubokog gliba koji je stvaran godinama i u kojemu nema nevinih? Ili, jednostavnije: jesu li poduzetnici problem ili rješenje!

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a