EN DE

Proizvod s oznakom potrošači su spremni platiti i 30 posto više

Autor: Danijela Jozić,VLM
14. ožujak 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Naši proizvodi s oznakom izvornosti i zemljopisnoga podrijetla pripremaju papire za Bruxelles kako bi ih mogli koristiti i kad uđemo u EU

Udruga proizvođača Istarskoga pršuta, koja u Hrvatskoj već ima certifikat s oznakom izvornosti, ovih dana priprema dokumentaciju za Bruxelles, čime bi on vrijedio za područje Europske unije. Sve oznake izvornosti ili zemljopisnoga podrijetla našim ulaskom u Europsku uniju automatski će svoj certifikat “braniti” pred nadležnim tijelima u Bruxellesu, a riječ je o dugotrajnom procesu koji podrazumijeva da našu oznaku mogu pokušati osporiti iz bilo koje zemlje članice.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ništa bez udruženja
A od početka, zapravo, dobivanje oznake zemljopisnoga podrijetla ili one o izvornosti (koje je još teže jer podrazumijeva da je sve u proizvodu, kao i sva proizvodnja, vezano uz baš određeno područje) nije nimalo lagan posao ni na nacionalnoj razini. Potvrđuje to i statistika dosad dobivenih oznaka u Hrvatskoj. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, oznake o izvornosti imaju Varaždinsko zelje i Istarski pršut, dok one o zemljopisnom podrijetlu drže Lički krumpir, Meso zagorskog purana te Poljički soparnik. U postupku registracije za zemljopisno podrijetlo trenutačno su na listi Krčki i Dalmatinski pršut, dok je Dalmatinsko maslinovo ulje za oznaku izvornosti dobilo prigovor i čeka se rasplet. Uskoro se može očekivati i predaja papira za Cresko ulje, Ogulinski kiseli kupus, Drniški pršut te Virovitičku papriku. “Istraživanja pokazuju da je potrošač spreman platiti i do 30 posto više za proizvod s takvom oznakom”, kaže nam Ana Marušić Lisac, direktorica tvrtke Biotechnicon. Ministarstvo poljoprivrede polovicom veljače ovlastilo je tri tvrtke kao ovlaštena certifikatorska tijela upravo za oznake izvornosti, zemljopisnog podrijetla te za oznake tradiconalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Uz Biotechnicon, ovlašteni su Euroinspekt Croatiakontrola te riječki Bureau Veritas. “Oznake su važne jer sav prihod certificiranih proizvođača ostaje u toj regiji. Takvu vrstu prozvoda ne možete proizvesti nigdje drugdje i spriječava se zlouporaba. Kategorije za koje se najviše pokreću inicijative zaštite oznaka jesu mesni proizvodi, sirevi, ulja te voće i povrće”, kaže direktorica Biotechnicona.

Udruga proizvođača Istarskoga pršuta, koja u Hrvatskoj već ima certifikat s oznakom izvornosti, ovih dana priprema dokumentaciju za Bruxelles, čime bi on vrijedio za područje Europske unije. Sve oznake izvornosti ili zemljopisnoga podrijetla našim ulaskom u Europsku uniju automatski će svoj certifikat “braniti” pred nadležnim tijelima u Bruxellesu, a riječ je o dugotrajnom procesu koji podrazumijeva da našu oznaku mogu pokušati osporiti iz bilo koje zemlje članice.

Ništa bez udruženja
A od početka, zapravo, dobivanje oznake zemljopisnoga podrijetla ili one o izvornosti (koje je još teže jer podrazumijeva da je sve u proizvodu, kao i sva proizvodnja, vezano uz baš određeno područje) nije nimalo lagan posao ni na nacionalnoj razini. Potvrđuje to i statistika dosad dobivenih oznaka u Hrvatskoj. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, oznake o izvornosti imaju Varaždinsko zelje i Istarski pršut, dok one o zemljopisnom podrijetlu drže Lički krumpir, Meso zagorskog purana te Poljički soparnik. U postupku registracije za zemljopisno podrijetlo trenutačno su na listi Krčki i Dalmatinski pršut, dok je Dalmatinsko maslinovo ulje za oznaku izvornosti dobilo prigovor i čeka se rasplet. Uskoro se može očekivati i predaja papira za Cresko ulje, Ogulinski kiseli kupus, Drniški pršut te Virovitičku papriku. “Istraživanja pokazuju da je potrošač spreman platiti i do 30 posto više za proizvod s takvom oznakom”, kaže nam Ana Marušić Lisac, direktorica tvrtke Biotechnicon. Ministarstvo poljoprivrede polovicom veljače ovlastilo je tri tvrtke kao ovlaštena certifikatorska tijela upravo za oznake izvornosti, zemljopisnog podrijetla te za oznake tradiconalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Uz Biotechnicon, ovlašteni su Euroinspekt Croatiakontrola te riječki Bureau Veritas. “Oznake su važne jer sav prihod certificiranih proizvođača ostaje u toj regiji. Takvu vrstu prozvoda ne možete proizvesti nigdje drugdje i spriječava se zlouporaba. Kategorije za koje se najviše pokreću inicijative zaštite oznaka jesu mesni proizvodi, sirevi, ulja te voće i povrće”, kaže direktorica Biotechnicona.

Na pitanje zašto je i dalje u Hrvatskoj premalo “označenih” proizvoda, kaže: “Postupak je zahtjevan i složen. Kako se proizvođači koji žele oznake prema zakonu najprije moraju organizirati u udruženje, skladno funkcioniranje udruge je preduvjet. Usto, proizvođači moraju vidjeti da imaju korist od svega toga”, ističe Marušić Lisac. Bitechnicon je mala tvrtka s devet zaposlenih, no radili su na gotovo svim važnijim certfikacijama proizvoda. Surađivali su s udrugama prozvođača koje su provele postupke registracije za Istarski pršut, Lički krumpir, Poljički soparnik, Meso zagorskog purana, Drniški i Krčki pršut, Dalmatinsko maslinovo ulje, Cresko ulje, Ogulinski kiseli kupus te Dalmatinski pršut. Posao certifikatorskih kuća zapravo dolazi na kraju procesa i dužne su kontrolirati proizvođače jednom godišnje. “Mi ne savjetujemo proizvođače i udruge, naša je uloga kontrola. Nakon odobrenja specifikacije izrađuje se plan kontrole koji odobrava Ministarstvo poljoprivrede. Nakon toga provodi se kontrola i u udruzi i kod samih proizvođača, koja se ponavlja svake godine, odnosno i češće ako se ustanovi da nešto nije u redu”, kaže nam Jasminka Sablek, direktorica kvalitete u tvrtki Euroinspekt Croatiakontrola. Trošak kontrole je fiksan, propisuje ga Ministarstvo i iznosi oko 10 tisuća kuna. Euroinspekt Croatiakontrola ovlašteni je certifikator za Varaždinsko zelje. “Kad dođemo u kontrolu, gleda se svaki detalj. Važno nam je koliko je zasijano a koliko proizvedeno, primjerice, je li kupus bran ručno”, opisuje Sablek.

Skupa akreditacija
Ovlaštene certifikatorske kuće za taj posao mora akreditirati Hrvatska akreditacijska agencija, čiji su certifikati priznati u Europskoj uniji. Sama akreditacija vrlo je skup i zahtjevan proces. U Europskoj uniji potrošačima su važne takve oznake, kaže Jasminka Sablek iz Euroinspekt Croatiakontrole. “U svakoj većoj trgovini mogu se kupiti parmezan Grana Padano ili Aceto balzamico de Modena, koji uredno imaju ove oznake”, kaže. “Unija voli i potiče ovakve proizvode jer su vrijedni iz više aspekata. Od pravnog, koji podrazumijeva očuvanje naziva, preko gospodarskog, koji znači razvoj proizvodnje, zapošljavanje, sprječavanje odljeva ruralnog stanovništva i razvoj turizma, do potrošačkoga odnosno jamstva potrošačima da je posrijedi proizvod provjerene kakvoće”, zaključuje Sablek.

Imamo proizvode za europski stol

EU voli oznake, ali se za mjesto na polici moramo izboriti
“Veliko tržište Europske unije koje je pred nama izazov je i odgovornost. Police u Europi su pune, ali ih tamo neće razmaknuti i napraviti mjesta proizvodima iz Hrvatske. Za mjesto se moramo sami izboriti, ispunjavajući sve postavljene zahtjeve. Izborit ćemo se kvalitetnim, dobrim, prepoznatljivim proizvodima, koji pronose ime regije i zemlje, jer Hrvatska ima proizvode za europski stol”, kaže direktorica Biotechnicona Ana Marušić Lisac.

Razvikani bez znaka

Slavonski kulen i Paški sir još u postupku
Zanimljivo je da razvikani proizvodi, od kojih se najviše očekivalo, još nemaju oznaku ili su u postupku. “Oni najizgledniji i s najvećom reputacijom još su u postupku, poput Slavonskog kulena, Paškog sira ili Ogulinskog kiselog kupusa”, rekla nam je Ana Marušić Lisac.

Autor: Danijela Jozić,VLM
14. ožujak 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (2)
Pogledajte sve

p.s. naravno sve se to događa dijelu svijeta koji je bogatiji i bolji od nas, al kaj oni molim vas lijepo znaju?

Da, da, kod nas je sve naše proizvedeno najbolje, najukusnije, najkvalitetnije i kao takvo najskuplje na svijetu.
Onda odeš u taj svijet i vidiš da za to naše naj, naj nitko nema pojma te da se takvi i slični strani proizvodi iste kvalitete prodaju jeftinije i bolje.
Pa se svi pitamo kako to da nismo konkurentni?

Moglo bi vas Zanimati