Prošloga je tjedna vodeći svjetski izvoznik prirodnog plina Gazprom objavio podatke o izvozu za prvo polugodište ove godine. Kako se i očekivalo ova će godina, po svemu sudeći, donijeti rekordne prihode jer je samo u prvih šest mjeseci izvoz plina porastao za 26 posto, s 87,9 na 110,9 milijardi kubičnih metara. Od toga je samo u istočnu Europu Gazprom ove godine izvezao 23,5 milijarde kubičnih metara plina (u Hrvatsku 0,55), što je porast od 2,6 posto. Kada se uzme u obzir rast cijena energenata, onda je jasno da jača potražnja primjerice zemalja u razvoju, čija je potreba za energentima razumljivo velika, utječe negativno na razvoj gospodarstva u tim zemljama.

Nedovoljni resursi
Tako je i Hrvatska usprkos padu ovogodišnjeg uvoza plina od 6,8 posto za svoj trenutan porast trgovinskog deficita među najvažnijim uzrocima navela i pritisak visokih cijena energenata. Problem je što Hrvatska, kao i većina zemalja u Europi, ne raspolaže ni približno dovoljnim resursima da bi mogla zadovoljiti domaću potražnju, a kamoli kad je u pitanju jači razvoj industrije koji još očekujemo. Kao uvoznik je Hrvatska naprosto izložena diktatu većih sila predvođenih ruskim državnim kompanijama. Još od početka 60-ih je dostava plina u Europi ovisna o ruskoj ponudi, trećina plina na europskom tržištu je u rukama ruskih mega kompanija kao Gazprom. Kako se Rusi u budućnosti žele više koncentrirati na klijentelu iz Amerike i Azije, Međunarodna energetska agencija (IEA) misli kako bi Gazprom već uskoro mogao imati ozbiljnih poteškoća u održavanju tekućih ugovora. Jednako kao i kod nafte, resursi prirodnog plina ograničeni su i regionalno nejednako raspoređeni. Iz monopolističke strukture tržišta ograničenih resursa i porasta potrošnje nastala je ozbiljna situacija koju vodeće zemlje Europe i Amerike zajedno s energetskim kompanijama pokušavaju što prije riješiti. Jedno od privremenih rješenja, o kojem većina zemalja trenutno špekulira i za čiji razvoj tehonologije su kompanije i države spremne ulagati nevjerojatne sume novaca, je LNG.

Osigurana stabilnost
Tri slova, koja su i hrvatskoj javnosti zadnjih mjeseci bila povod oštrih javnih sučeljavanja, stoje iza ukapljenog prirodnog plin čiji bi se terminal za preradu u prvobitno plinsko stanje trebao graditi na Krku. U ukapljenom stanju za transport plina više nisu potrebne cijevi nego se transportira s bilo kojeg kraja svijeta te se takvom mobilnošću globalno tržište plina pretvara u globalno. Zemlje Bliskog istoka i Afrike su spremne isporučivati plin te se već sada s gradnjom terminala i specijalnih tankera pripremaju na dolazeći boom. Arapska država Katar koja navodno raspolaže s nekih 900 trilijuna kubičnih metara plina nada se uskoro postati vodećim izvoznikom plina u svijetu. U sklopu razvoja infrastrukture namjerava zato već sljedećih godina izgraditi devedeset tankera od kojih bi četiri s kapacitetom od 210 000 kubičnih metara trebali već krajem 2007. biti u pogonu. Investitori diljem svijeta koji žele participirati od razvoja tržišta i rastuće potražnje tankera već su počeli pozicioniranje. Prvi fond specijaliziran za investiranje u LNG tankere osnovalo je njemačko fond društvo CFB (Commerz Fonds Beteiligungsgesellschaft) i raspolaže kapitalom od 800 milijuna eura. Ne samo da su atraktivna, tržišta energenata jamstvo su i visokih profita, pa je za razliku od investicija u container brodove, čija isplativost podliježe ciklusima svjetskog trgovanja, stabilnost upotrebe LNG tankera osigurana visokom potražnjom plina sljedećih desetljeća. No trebat će zasigurno godine ne samo da se tehnologija do određenog stupnja razvije, već i da visoke investicije u tankere počnu donositi profit. Naime, proizvodnja jednog tankera stoji između 100-200 milijuna dolara, a tehnologija za održavanje plina na temperaturi od minus 163 ?C još nije usavršena. Uz to dolazi problem još u potpunosti nerazvijena tržišta, kao i činjenica da se na početku moraju uračunati visoki troškovi neiskorištenih kapaciteta. Trenutno se na tržištu nalazi oko 200 LNG tankera. Britanska consulting kompanija LNG Shipping Solutions proračunava da bi u kratkom roku tržište imalo potrebe za dodatnih 120 tankera. Kako gradnja jednog LNG tankera traje dvije godine, potražnja bi za tankerima u budućnosti mogla revolucionirati brodograditeljsku industriju. Diljem svijeta su sljedećih godina planirane investicije teške oko 120 milijardi dolara u LNG luke i lučne postrojbe.Podsjetimo da je Hrvatska vlada nedavno vodila pregovore s vodećim eururopskim energetskim kompanijama o gradnji LNG terminala u Hrvatskoj. Mada Hrvatska u ovoj igri za sada igra manju ulogu, a uz malo inicijative zasigurno bi mogla osigurati atraktivnu poziciju u novoj infrastrukturi, te ujedno bez subvencija mogla pomoći jednom cijelom hrvatskom sektoru da se oporavi i postane napokon konkurentan.

Plina još za 70 godina

Najveće rezerve u Europi i Euroaziji se nalaze u Rusiji. Za razliku od naftnog, tržište je plina većinom regionalno vođeno. Plin se transportira cijevima do energetskih kompanija gdje se onda za potrošnju dalje obrađuje. Regionalne krize zato mogu puno lakše ugroziti opskrbljivanje plinom. To je najbolje pokazao konflikt izmedu Rusije i Ukrajine početkom ove godine kada je dostava plina i u našoj zemlji bila ugrožena. Tome još treba dodati da su i ruske rezerve ograničene i da smo vrhunac već odavno prekoračili. Prema aktualnim statističkim podatcima rezerve plina u svijetu trebale bi biti dovoljne da zadovolje potražnju sljedećih 70 godina. No, ako industrijski i privatni potrošači nastave supstituirati naftu plinom, moglo bi i puno prije doći do kolapsa.