Nezaposlenost, prijateljstvo, ljubav i ekološka osviještenost spojili su četvero mladih ljudi s otoka Krka u projektu otkupa ovčje vune, kojim se u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina nitko nije sustavno bavio. Karolina Depope Naso i njezina sestra Marica Depope te Josip Jurlina i Dejan Kristan iz Novoga Mesta, kojega su obiteljska vikendica i ljubav skrasili u Pinezićima na otoku Krku, prije godinu dana stavili su na kup osobnu ušteđevinu te aktivirali Dejanovu tvrtku Kristan nautika koja je dotad bila u mirovanju. “Godinu dana proučavali smo tržište, savjetovali se s otkupljivačima u Srbiji i Bosni i Hercegovini jer smo u Hrvatskoj, na žalost, našli najmanje informacija o ovčjoj vuni. Posljednja studija koja se bavila tom temom kod nas je objavljena prije 16 godina. Ipak, najviše su nam pomogli naši kupci u Italiji, a i danas su nam najveći izvor informacija”, prisjeća se početaka Karolina Depope Naso, koja uz Dejana Kristana vodi najveći dio posla, a zadužena je i za odnose s javnošću. Ističe kako je prošla godina za njih bila tek eksperimentalna faza u kojoj su istraživali tržište i kakve sve mogućnosti otvara ta zapostavljena poslovna djelatnost.

Austrijanci bi praonicu vune
“Prikupili smo mnogo manje vune nego što Hrvatska može dati, učinili smo možda i neke greške u koracima, ali zato sada učimo na njima i nastojimo sve isplanirati. Od otkupljenih 100 tona vune, 20 posto bio je otpad, što govori i o našem nepoznavanju toga posla i odnosu ovčara prema vuni. Unatoč tome, sve smo prodali Talijanima, a oni su vunu koristili za izradu tepiha i madraca. Trenutačno pregovaramo s Englezima, Ircima, Nijemcima i Nizozemcima. Zato nam je bitno da ove godine prikupimo mnogo više vune, ali i da napravimo iskorak u kvaliteti”, najavljuje Dejan Kristan i dodaje da u Hrvatskoj trenutačno ima možda samo pet posto kvalitetne vune koja bi se mogla upotrijebiti u tekstilnoj industriji koja proizvodi fini i kvalitetan materijal za odjeću. To ne znači, objašnjava, da vuna koja se koristi za tepihe nije dobra. Ne otkupljuju svi svu vunu. “Da bismo postigli dobru cijenu, morali bismo vunu sortirati po debljini i dužini vlakana i potpuno je očistiti, a mi nemamo mogućnost pranja vune, niti možemo ulagati u praonicu, jer bi za otvaranje samo jednog takvog pogona trebalo oko osam milijuna eura. U BiH postoje dvije male praonice, a koliko čujemo, Austrijanci planiraju gradnju jedne velike praonice koja bi pokrivala zemlje cijele bivše Jugoslavije jer se računa da se na tome području godišnje može prikupiti oko 5000 tona vune, a to je prag isplativosti. I nije problem samo u novcu, problem je u otpadnim vodama jer se za pranje vune koriste i kemikalije, a naši su zakoni vrlo restriktivni i mislim da bismo jako teško dobili dozvole za takvu praonicu. Ako se u BiH sagradi takva praonica, mi bismo je koristili jer nam je cilj jednog dana od hrvatske vune stvoriti brend”, objašnjavaju Karolina i Dejan.

Odbačena vuna ekoproblem
A da bi ova godina bila uspješnija od prethodne, ništa se ne prepušta slučaju i već se mjesecima posao organizira tako da sve bude spremno za sezonu šišanja ovaca, koja traje od travnja do lipnja. Uz potporu i razumijevanje lokalnih zajednica, jer je odbačena vuna (primjerice, samo se na otoku Pagu godišnje ostriže oko 40 tona vune koja ostane na kamenjaru ili uz rub prometnica) postala i estetski i ekološki problem, Kristan nautika u 17 županija otvorit će sabirne centre za otkup bijele ovčje vune i sezonski u svakome centru zaposliti od jednog do tri radnika, ovisno o broju ovaca na određenom području. Ovčari su najprije bili sumnjičavi prema organiziranom otkupu jer su imali loša iskustva s ljudima koji su skupljali vunu za potrebe crnog tržišta. “No, uz cijenu od 1,5 kuna za kilogram vune i poticaje lokalne zajednice te kada su shvatili da će naš radnik doći do njihovih vrata i pokupiti vunu te je odvesti u skladište, i oni su se smekšali tako da danas u nekim županijama, primjerice u Bjelovarsko-bilogorskoj, imamo odličnu suradnju”, kaže Dejan Kristan. Objašnjava da oni danas pokušavaju umanjiti štetu koju je iza sebe ostavilo crno tržište, s kojega dobivaju i prijetnje, jer je njima bila bitna samo kvantiteta. Kristan nautika u startu želi priču postavili drukčije. Zanimaju ih i veliki i mali ovčari koji imaju od 10 do 20 ovaca. Žele da svi shvate koliko je bitno ovce dobro šišati, na pravilan način vunu odlagati, balirati, skladištiti, jer jedino s takvom vunom može se podizati cijena i biti konkurentan na tržištu.

U planu 2 logistička centra
“Vuna koja se dosad otkupljivala bacala se na razna mjesta, bila je mokra, prljava. Mi otkupljujemo samo bijelu vunu jer za crnu nema tržišta, ali obvezali smo se da ćemo od ovčara odvoziti i crno runo te ga na propisan način odvoziti u spalionice, jer ne želimo da crna vuna ostaje na pašnjacima ili u dvorištima. Puno su nam pomogle udruge ovčara u svim županijama koje su apelirale na uzgajivače da se uključe u ovaj projekt i danas je odaziv iznad očekivanja”, objašnjava Karolina i napominje da bi se, prema gruboj procjeni, u Hrvatskoj godišnje moglo prikupiti između 1200 i 1500 tona ovčjeg runa. A u svakom sabirnom centru planiraju prikupiti jedan šleper ili 20-ak tona vune. Otkup ovčje vune, koji je za četvero mladih ljudi još prije godinu dana bio velika nepoznanica, otvorio im je nove vidike. Radi opstanka na tržištu, kažu, morat će proširiti djelatnost, ne samo otkupljivati nego sortirati i barem 90 posto vune očistiti. U suprotnom, projekt im se neće financijski isplatiti. “U startu smo uložili oko 30.000 eura, ove godine planiramo još toliko. Zadovoljni smo jer nismo otišli u minus, održali smo se na nuli, ali naravno da bismo željeli zarađivati i širiti posao, otvoriti dva logistička centra, na sjeveru i jugu zemlje, jer nam Krk zbog prometne povezanosti postaje nespretan i skup. Planova je puno i mi vjerujemo da ćemo se održati”, zaključuju Dejan i Karolina.

Svi kupuju vani

Prošlo doba Varteksa
Prije rata, dok je još postojala tekstilna industrija, najveći otkupljivač bio je Varteks, a prije 15-ak godina ovčje runo otkupljivao je i splitski Koteks. Ovčari su tada imali drukčiji odnos jer su znali da će im zaradu, osim na janjcima, mesu i mlijeku, donijeti i vuna. Ono malo tekstilne industrije u Hrvatskoj opskrbljuje se u inozemstvu, najviše u dalekoistočnim zemljama, ali i na zapadu, jer se mnoge tvrtke bave prodajom tkanina. Našim je tekstilcima lakše naručiti gotov proizvod nego organizirati šišanje, skupljanje, skladištenje i sve to na vrijeme ovčarima i šišačima platiti.

Odbačena vuna ne ide uz turizam

Istrani ekološki najosvješteniji
U Hrvatskoj ima oko 580.000 ovaca, a stvarni broj obitelji koje se bave ovčarstvom, prema podacima dobivenim s terena, 50 posto veći je od registriranoga, kažu u Kristan nautici. Najveću potporu, ističu, dobili su u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a u Istarskoj su bili samo jednom. “Oni su odmah sve shvatili jer jednostavno ne žele da turisti vide odbačenu vunu, žele je se riješiti po svaku cijenu. Istra je ekološki najosvještenija regija u Hrvatskoj!”, zaključuje poduzetni četverac.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Ne računaju na IPARD

Premladi za novac iz pretpristupnih fondova
“Premlada smo tvrtka da bismo mogli konkurirati na nekom od natječaja pretpristupnih fondova. Potrebne su tri godine pozitivnog poslovanja i onda bismo se možda mogli javiti na natječaj za dodjelu sredstava iz IPARD programa. Od ljudi koje sada zapošljavamo preko natječaja u 17 županija tražimo da imaju svoj kombi za skupljanje vune, a svu logistiku, od podataka koliko i gdje ima ovčara, odnosno ovaca, šišača ovaca, svakome sezonskom radniku dat ćemo mi. Bitno je i da su potencijalni zaposlenici domaći ljudi koji poznaju teren i ovčare”, objašnjava Karolina Depope Naso.