U jučerašnjem se izdanju emisije Otvoreno raspravljalo o novima koje država daje Crkvi iz proračuna. Država Crkvi daje 0,25 % iz proračuna, odnosno 245 milijuna kuna. Je li to previše u ovim teškim vremenima?

Don Ivan Grubišić, nezavisni saborski zastupnik i svećenik, smatra kako Crkva dobiva previše novaca. Don Grubišić je zbog svog stava naišao na brojne kritike i napade od strane Crkve. No, ističe kako se zalaže se za Crkvu kao slobodnu instituciju čija je uloga promicanje morala i duhovnosti, a građani bi trebali imati pravo na slobodnu vjeroispovijest. Također je napomenuo kako je potrebno revidirati ugovore s Vatikanom jer nijedna druga zemlja nema takve ugovore osim Hrvatske. Predložio je biskupima da se Crkvu ukloni iz proračuna jer je protiv toga da politika daje novac za Crkvu, posebno u vrijeme krize. No, njegov je prijedlog, očekivano, naišao na znatna odbijanja i negodovanja od strane biskupa. Don Grubišić kao primjer je naveo njemački model prema kojem građani sami odlučuju kome će dati svoj porezni novac, a ne da se stranke potajno dogovaraju bez pitanja javnosti. Smatra da bi trebalo pitati građane o tome jer ipak živimo u demokratskom društvu.

Kikiriki i terenci

Ostali se nisu složili s Grubišićevim prijedlogom te smatraju kako je Crkva samo meta napada, “a ovo je još jedan od spinova puštenih u javnost kako bi se Crkva prikazala u negativnom kontekstu te kao institucija koja samo troši novce”.

Ivica Šola, novinar, urednik i kolumnist, smatra da je Crkva napadana bez razloga. Navodi kako se Crkva prije tri godine odrekla 50 milijuna kuna i benevolentna je po tom pitanju, dok su razne nevladine udruge dobile milijardu i 500 milijuna kuna, ne plaćaju PDV ni porez te nisu pod nikakvim provjerama i mogu bez problema osnivati razna trgovačka društva. Smatra kako se ovim napadima želi, kao i kod branitelja, proizvesti dojam da je crkva parazitska institucija koja troši državni novac, za kupnju “kikirikija i terenaca”. No u realnosti to nije tako, ističe, jer Crkva svoj novac daje za stipendije i razne humanitarne projekte. Također je napomenuo kako bi trebalo otvoriti i druga pitanja o tome tko sve dobiva novac i na koji način jer smatra da postoje puno veći problemi od Crkve. Ističe i kako Hrvatska nije izuzetak jer većina europskih država ima sličan model kao Hrvatska. On osobno podržava američki model financiranja prema kojem Crkva ima pravo vjernicima uskratiti sakramente ukoliko o njoj govore u negativnom kontekstu. Darko Pavičić, novinar Večernjeg lista, smatra kako je Crkva prikazana kao crna u crno-bijelom svijetu, a u socijalizmu je živjela na financijskom minimumu. Sve vjerske zajednice se financiraju iz državnog proračuna, a ne samo katolička crkva, ističe on.

Napominje kako jedna biskupija na godinu dana dobiva iz proračuna na raspolaganje 2 milijuna eura, a ti se novci koriste za Caritas, školovanje, pomoć svećenicima slabijeg imovinskog statusa, obnavljanje i održavanje objekata i sl. Krešimir Miletić, predsjednik Udruge Blaženi Alojzije Stepinac, spominje kršćanofobiju koja se pojavila diljem Europe i ona se izražava kroz napadanje vjerske slobode i slobodne vjeroispovijesti. Spomenuo je i nedavnu diskriminirajuću izjavu ministra Ostojića o tome da su Hrvati građani za koje trebaju vrijediti zakoni 20. stoljeća i spoznaje jer prihvaćaju činjenicu da život počinje začećem. Smatra kako je raskidanje ugovora s Vatikanom zapravo pokušaj marginalizacije Crkve kao institucije koja promiče obiteljski i pravedni život te je veoma licemjerno gledati na Crkvu u ovakvom kontekstu jer je ona u od javnog interesa svake općine, postoji u svakom selu, vodi škole itd., istaknuo je u svom komentaru.

Don Grubišića upitao je ima i kakve druge interese za ulazak u Sabor osim rješavanja crkvenih pitanja. Na to mu je ovaj odgovorio kako nije očekivao tako podle udarce. Napomenuo je kako u Hrvatskoj vlada moralna kriza i kriza identiteta te da u Sabor nije išao “radi plaća ni mirovina” već kako bi bio glas naroda u Saboru o donošenju pravednijih zakona za građane. Nije mu namjera sijati mržnju prema Crkvi, kako ga optužuju, već želi da narod odluči, ukoliko živimo u demokratskom društvu, a ne komisije sastavljene od političara i ljudi koji ne govore istinu. Na kraju je istaknuo kako se zalaže za čiste račune te za suradnju Crkve i države.

Voditeljica emisije Hloverka Novak Srzić upitala je don Šuljića je li država zapravo pokušala kupiti Crkvu kako bi se utišao kritički glas biskupa. On smatra kako je u narodu potrebno razbiti sterotipe o tome da Crkva prima previše novaca jer je crkva korisna u društvu, a brojne druge udruge primaju mnogo više novaca od nje, a beskorisne su. Rekao je kako je Hrvatska premala zemlja da bi građani sami odlučivali koliko žele dati za Crkvu kao u Njemačkoj. Istaknuo je i kako ovaj model nije najsretniji, ali nije poguban za proračun. Spomenuo je i kako je Grad Zagreb za umirovljenike dao više novaca nego što ga država daje za korisno djelovanje Crkve.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Ljudi u Todoriću i Crkvi našli žrtvene jarce

Ivica Šola na kraju je rekao i kako ljudi zbog teške materijalne situacije u kojoj su se našli traže žrtvene jarce poput Crkve i Todorića. Napominje kako je Crkva meta stalnih napada zbog ideološke zadrtosti te ističe da ona nije problem već rješenje. S druge strane, ističe da je Crkva jaka udruga i da je normalno da bude napadana. Spomenuo je i kako bi Crkva trebal imati PR koji bi komunicirao s javnošću te obavještavao ljude o svim aktivnostima koje Crkva provodi.

Rezultati referenduma provedenog tijekom emisije na kraju su pokazali kako građani ipak podržavaju don Grubišića te je čak 64% građana glasalo za smanjenje novca iz proračuna, dok ih je samo 36% bilo protiv. Novak Srzić zaključila je kako građani nisu dovoljno informirani zbog površnosti medija, a velika je odgovornost na crkvi koja vjernicima ne objašnjava za što se novac troši i kako. Biskupi bi se trebali naučiti kulturi informiranja kao kod slovenskih biskupija gdje postoje tablice u kojima je prikazano na što se točno troše novci, a ne šutjeti o tome.

(pd)