U 9.33 sati Damir Polančec sjeo je na klupu za svjedoke kako bi dao svoj iskaz u nastavku suđenja Ivi Sanaderu za MOL. Kazao je kako je bio član Vlade od veljače 2005. i u drugom mandatu, kao i potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva i sudjelovao radu Vlade, “a kako je Vlada jedan od glavnih dioničara u INA-i sudjelovao je i u pregovorima i imao saznanja o njima”.

“Inicijativa proizlazi iz samog ugovora, no i MOL je potaknuo inicijativu za redefiniranje međudioničarskog ugovora zbog ugovora iz 2003. u čijem je članku, čini mi se 7., govori se da dioničari imaj pravo imenovanja četiri predstavnika NO dok dioničar ima više od 50 posto vlasništva. Početkom 2008. to više nije bilo tako, Vlada nije imala više od 50 posto dionica, MOL je inicirao početak pregovora. Prve inicijative, koliko ja znam, sežu još u početak 2007. godine”, kazao je Polančec.

Dodao je kako temeljem zakona o privatizaciji propisana privatizacija, a prvi korak učinjen je tako da je 7 posto vlada predala u fond branitelja, do 7 posto je prodano bivšim i sadašnjim zaposlenicima, a 15 posto plus do dva posto je prodano na javnoj ponudi. Međutim, tijekom pregovora sredinom ljeta 2008. MOL je pokrenuo samoinicijativno inicijalnu javnu ponudu. Time su svi dioničari dobili priliku kupiti dionice INA-e po cijeni od oko 2800 kuna. Fond Branitelja tada je prodao svojih sedam posto dionica i došlo je do situacije da je MOL imao više dionica nego Vlada RH – objasnio je Polančec.

Polančec je bio zadužen i za pripremu javne ponude-a i za prodaju sedam posto dionica zaposlenicima INA-e.

– Članak 7 propisuje da onaj tko ima više od 25 posto, a manje od 50 ima pravo na dva člana NO, a onaj tko ima više od 50 ima pravo na imenovanje 4 člana NO. U desetom mjesecu 2008. istjecao je lock up period u kojem MOL nije mogao raspolagati dionicama INA-e bez suglasnosti Vlade. Nakon tog perioda, MOL je mogao prodavati i raspolagati dionicama INA-e po svojoj volji – pojasnio je Polančec uzorke zašto se išlo u pregovore oko izmjena međudioničarskog ugovora Vlade i MOL-a u INA-i.

Tužiteljica: Kada je MOL postavio prve zahtjeve?

Polančec: Razgovori naravno nisu počeli u 2008. Sastanaka je bilo barem desetak. Sjećam se jednog iz travnja ili ožujka 2007. a sazvan je radi određivanja cijene prirodnog plina. Tada su iz MOL-a istaknuli da izlaze Vladi u susret, ali očekuju da ćemo pokrenuti razgovore o izmjeni upravljačkih prava u INA-i jer Vlada neće imati više od 50 posto kad proda svojih sedam posto radnicima. Svake godine od kad sam ja 2005. godine postao član Vlade bilo je barem desetak sastanaka s predstavnicima MOL-a.

Tužiteljica: Jesu li bili određeniji u tim zahtjevima za promjenom upravljačkih prava?

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Polančec: U ti vrijeme MOL nije isticao da želi većinu u NO, ali tražili su da se promijeni omjer članova MOLA i Vlade i upravi i NO. Takve je zahtjeve postavljao Hernadi.

Tužiteljica: Je li u ugovoru iz 2003 bila propisana nužna priomjena?

Polančec: Ne, ugovor tvrdi suprotno, da se izmjeni ne treba pristupiti, ali taj članak je bio u koliziji s člankom sedam. Postoji članak koji kaže da ne treba mijenjati ugovor dok Vlada ima 25 plus jednu dionicu, ali iščitavanjem članka 7 i zato jer je isticao lock up period, moje stajalište je da je trebalo pokrenuti pregovore o promjeni ugovora.

Tužiteljica: Je li MOL prema ugovoru iz 2003. bio strateški partner?

Polančec: Da.

Tužiteljica: Je li imao obavezu ulaganja u modernizaciju INA-e i je li provedena analiza je li MOL ispunio ulogu strateškog ulagatelja, je li učinjena analiza?

Polančec: Obveze MOL-a bile su da zajedno s drugim strateškim partnerom odnosno Vladom usuglašava planove. U INA-i se zajedničko djelovalo kroz NO i time su se trebali provesti strateški ciljevi. Analiza neke neovisne kuće je li MOL izvršio svoje obaveze nije učinjena. No, kako smo zajednički djelovali kroz NO smatram da je zauzet stav da je MOL strateški partner i da je kao i Vlada izvršavao obaveze iz dioničarskog ugovora. MOL i Vlada u jednakoj su mjeri izvršili ili neizvršili svoje obveze prema ugovoru.

Tužiteljica: Je li NO konzultirao koga da bi se takav zaključak mogao donijeti?

Polančec: Ne može se jednostavno odgovoriti na ovo pitanje kako ste ga postavili ili ga ja ne razumijem, NO štiti društvo i mora štiti interese društva.

Sudac: Posebne analize nisu rađene?

Polančec: Ne.

Tužiteljica: Je li Vlada na početku pregovora osnovala povjerenstvo?

Polančec: Opće je poznata činjenica da je Vlada početkom 2008. osnovala povjerenstvo sa zadatkom da vodi pregovore s MOL-om i da izvještava Vladu. Ja sam bio predsjednik. Članovi su bili Šuker, Bošnjaković, Igor Lučić i Vedran Duvnjak.

Velik broj novinara pojavio se na današnjem ročištu zbog velikog interesa javnosti za iskaz Damira Polančeca.

U nastavku suđenja Ivi Sanaderu u kojem ga USKOK tereti da je od šefa mađarskog MOL-a primio 10 milijuna eura mita kako bi toj kompaniji prepustio upravljačka prava u INA-i danas će svjedočiti Damir Polančec.

U to vrijeme, tijekom 2008 i u 2009., Polančec je bio ministar gospodarstva i potpredsjednik Vlade RH. Kao takav bio je ovlašten pregovarati s Mađarima oko INA-e. USKOK ga je pozvao kako bi pred Sudskim vijećem Ivana Turudića na zagrebačkom Županijskom sudu, na kojemu se Sanaderu u istom predmetu sudi i za ratno profiterstvo, pobio Sanaderovu obranu.

Polančec bi trebao posvjedočiti o kronologiji pregovora i načinu ma koji su se u vrijeme vladavine Ive Sanadera donosile odluke. Sanader bi, kazao je Polančec, na sjednici predsjedništva HDZ-a, kojem je bio na čelu, izdiktirao zaključke o svim bitnom pitanjima nakon čega nije bilo daljnje rasprave. Tako je, tvrdi Polančec, bilo i kod pregovaranja s Mađarima o izmjeni međudioničarskog ugovora. Sanader je naložio kako ce se pregovori odvijati i koja prava prepustiti Mađarima te je on prema tom nalogu i pregovarao, a o čemu je izvijestio i vrh HDZ-a.

(VLM agencija)