Tridesetdevetogodišnji Yoshiaki Suda, gradonačelnik ovoga gradića koji je uništen u tsunamiju prošloga ožujka, nadgleda zajednicu u kojoj glasovima, novcem i utjecajem rukovodi velik broj starijih stanovnika. Međutim, da bi se osigurala budućnost Onagawe, Suda ga mora ponovno izgraditi tako da grad bude privlačniji njegovoj generaciji i mlađima.

“To je najteži problem”, kaže Suda. “Za koga mi to ponovno gradimo grad?” Obnova Onagawe i ostatka obale djelić je onoga što bi se moglo pokazati kao najveći test Japana. U državi u kojoj moć neproporcionalno počiva u rukama starijih, kako će Japan svoje ograničene resurse iskoristiti za izgradnju društva koje se budućnosti okreće podjednako kao i prošlosti? Sukobljeni interesi generacija možda su najočitiji u Onagawi, gradiću sa 8500 stanovnika, gdje je prosječna dob od 49,5 godina viša od državnog prosjeka od 45 godina. Rasprava oko obnove Onagawe upućuje na to da stariji Japanci s uspjehom pridobivaju potporu vlade za projekte obnove koji nisu u skladu s navodnim ciljem Tokija da se grade održive zajednice. Nakon tsunamija tadašnji je gradonačelnik Nobutaka Azumi predložio plan ponovne izgradnje prema kojemu bi se petnaest uništenih sela u okolici spojilo s Onagawom kako bi grad uštedio sredstva te možda povećao šanse za dugoročni opstanak. Tome su se, međutim, usprotivili seoski starješine, koji su zatražili da vlada ponovno izgradi sela njihovih predaka kako bi ondje mogli provesti svoje posljednje godine života. Mlađe stanovnike, koji su uglavnom poduprli plan spajanja naselja, ali su tada debelo nadglasani, frustrirala je odluka starješina. Azumija je na mjestu gradonačelnika naslijedio Suda, koji kaže da će sva sela biti ponovno izgrađena. “Bilo je petnaest lokacija, i opet će biti petnaest lokacija”, kaže Suda. “Nastavljamo s planom ponovne izgradnje s idejom da centralizacije neće biti, ali razmišljam o tome da ih još jednom upitam je li to stvarno u redu i slažu li se njihovi mlađi rođaci.” Tokio regionalnoj i lokalnoj samoupravi daje 25 milijardi dolara kako bi obnovili svoje zajednice. Središnja se vlada povodi za idejom da lokalna vlada najbolje poznaje svoje zajednice, no mjesni političari nisu skloni žrtvovanju nekih sela kako bi osnažili druge. Dvadesetjednogodišnji Hiroaki Suzuki, ribar iz sela Oura, u kojem živi 217 stanovnika, kaže da želi živjeti u centraliziranoj zajednici daleko od mora. Ako se Oura ponovno izgradi, kaže, teže će naći ženu. “Ako sagradimo dom ondje gdje bi tsunami ponovno mogao udariti, ni jedna žena neće htjeti doći ovamo živjeti sa mnom”, ističe.

Norimitsu Onishi