Gotovo sve zemlje koje su se u prošlosti priključile Europskoj uniji ostvarile su enormono veliki rast građevinske aktivnosti. Dijelom je za to bio zaslužan rast privatnih investiticija, no ponajviše izdašni EU fondovi za izgradnju infrastrukture.

Španjolska je možda i najbolji primjer što priključenje Uniji može značiti za građevinski rast. Prije 30 godina Španjolska je bila ekonomski slaba i tek se izdizala iz gotovo četrdesetogodišnje frankističke vladavine. Nije imala globalnih kompanija i u najboljem je slučaju bila jeftina europska destinacija za ljetovanje. S jednim od najnižih prihoda po glavi stanovnika u Europi za Španjolsku je jedini izlaz bio orijentirati se na gradnju. Danas Španjolska ima devetu po veličini svjetsku ekonomiju, ponajprije zahvaljujući razvoju građevinskog sektora koji je zemlju prošarao modernim prometnicama i željezničkim trasama, a novi projekti izgradnje stambenih objekata i ambicioznih javnih radova vidljivi su na svakom koraku. Jedanaestogodišnje razdoblje procvata španjolskog građevinskog sektora i njegov raspon preraslo je čak i SAD. Za primjer se može uzeti rekordna 2006. kada je Španjolska izgradila oko 750.000 domova, što je po osobi tri puta više nego u SAD-u. Na građevinski sektor otpada i do 17 posto španjolske ekonomije. Tijekom navedenog razdoblja španjolska ekonomija rasla je po prosječnoj godišnjoj stopi od 3,6 posto, za razliku od europskog prosjeka od 1,5 posto.