Pokušaj tvornice kože Eterna iz Kule da sudski vrati u posjed odmaralište na Zlarinu u skladu je sa stavom srpske vlade i sporazumom o sukcesiji koji tvrtkama prepušta da se nagode o povratku imovine ili da to pokušaju u sudskom postupku. Sporazum o sukcesiji predviđa da se države ne miješaju u reguliranje rješavanja imovinskih sporova; one trebaju stvoriti ozračje u kojemu se sporovi mogu okončati na zadovoljstvo obje strane. Prema posljednjoj uredbi srpske vlade, zahtjevi za rješavanje imovinskih odnosa s tvrtkama u Srbiji mogu se podnijeti do kraja ožujka.

Slučaj Korduna i Varteksa
Eterna nije jedina tvrtka koja svoja potraživanja pokušava riješiti sudski. I hrvatska poduzeća vode više sudskih sporova oko povratka imovine u Srbiji. Karlovačkom Kordunu i varaždinskom Varteksu imovina je vraćena sudski, mnoge tvrtke upravo se spore pred sudovima, dok neke kompanije ne pokazuju zanimanje za reguliranje imovinskih odnosa. U Srbiji ima oko 150 kompanija s mješovitim suosnivačkim kapitalom, a samo su dvije do sada uspjele riješiti pitanje koliko kome pripada. Među najveće sudske sporove u Srbiji spadaju neriješeni odnosi Borova i somborskog Borelija te Inina tužba za povrat benzinskih crpki i izgubljene dobiti u vrijednosti 180 milijuna eura. Ininu imovinu preuzeo je Beopetro, koji je srpska Agencija za privatizaciju u međuvremenu prodala ruskoj kompaniji Lukoil. Presudi li sud u korist Ine, ostaje nejasno od koga će Lukoil tražiti naknadu za uloženih 120 milijuna eura. Ne dobiju li spor pred srpskim sudom, u Ini su već najavili da će zatražiti međunarodnu arbitražu. U srpskoj Direkciji za imovinu tvrde da srpska poduzeća u Hrvatskoj potražuju imovinu vrijednu 1,8 milijardi eura, dok se imovina hrvatskih poduzeća u Srbiji procjenjuje na 800 milijuna eura. Najvećom imovinom raspolagali su Jugobanka i Geneks koji je u Hrvatskoj imao 37 stanova te nekoliko hotela i odmarališta. NIS je imao više od 30 benzinskih crpki, odmaralište i udio u Jadranskom naftovodu, a nekretnimama su raspolagale i Željeznice Srbije, Tigar, Putnik, Centrotekstil, EI Niš, Vino Župa, Ineks, Utva, Sintelon, Simpo… Imovinu srpskih poduzeća preuzeo je Hrvatski fond za privatizaciju, a najveći dio imovine već je prodan.

Rasprodaja preko fonda
Povrat imovine traži i rent-a-car turistička agencija Autotehna Avis, koja je imala predstavništva u zračnim lukama u Puli i Zadru te raznu imovinu u Zagrebu, Opatiji, Dubrovniku, Splitu i Rijeci. Također potražuju 254 automobila i zalihu druge robe. Prema podacima srpske Agencije za privatizaciju, dvadesetak srpskih tvrtki svojedobno je za mali novac prodalo svoje pravo na imovinu u Hrvatskoj kako bi dobili kakvu-takvu nadoknadu. Prodaja imovine išla je preko norveškog fonda Recap International. Kao primjer navodi se da Poljoprivredni kombinat Beograd u Hrvatskoj više nema nijednu nekretninu iako je posjedovao hotel i restoran u središtu Rovinja te zgrade u Poreču. Tvrtka Partizanski put prodala je pak odmaralište u Biogradu na Moru, okruženo šumom na prostoru od pet hektara.

Radnička odmarališta

Svoju imovine traže i propale tvrtke
Srpski mediji povremeno ukazuju da nijedno srpsko poduzeće nije uspjelo vratiti ni dio imovine u Hrvatskoj. Prema njihovu pisanju mnoge srpske tvrtke imale su na Jadranu vlastita odmarališta. Između ostalih, odmarališta su imali FAD iz Gornjeg Milanovca, PIK Bečej, Pionir iz Subotice, Prvi maj iz Pirota, Kekec iz Subotice, Sartid-Jugometal, beogradska Politika, kragujevačka Zastava… Među tvrtkama koja potražuju imovinu ima i onih koja su u međuvremenu privatizirana ili su propala. Tako Kluz ima odmaralište i poslovni prostor u Crikvenici, a Beobanka u stečaju odmarališta i kreditne plasmane na Korčuli.