Američki Barr danas bi trebao dobiti zeleno svjetlo Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) za objavu ponude za preuzimanje Plive, što mora učiniti u roku sedam dana. Prvi čovjek Hanfe, Ante Samodol, kaže kako je Agencija razmotrila sve elemente i dokumentaciju koju propisuje zakon o preuzimanju (osim cijene), a budući da nema potrebe za dopunama i dodatnim pojašnjenjima, prije konačnog uručenja rješenja o suglasnosti na današnjoj će se sjednici Hanfe otkriti i posljednji element ponude – cijena po kojoj će Barr otkupljivati dionice u javnoj ponudi. Kako je već najavljeno, otvaranju zapečaćene kuverte s cijenom trebali bi nazočiti odvjetnici obaju suparnika koji su javno obznanili namjeru objave ponude za preuzimanje Plive. Dakle, i američkog Barra i islandskog Actavisa.

Prije ponoći
Premda je upravo cijena ono što najviše zanima većinu vlasnika dionica Plive, pa se utoliko i današnja sjednica Hanfe očekuje s velikim zanimanjem (o čemu svjedoči i jučerašnja nervoza na burzi), trenutačno je zapravo intrigantnije pitanje Actavisova zahtjeva za objavljivanjem ponude. Rok za slanje tog zahtjeva Hanfi za Islanđane je istekao jučer – točnije, morao ga je poslati sinoć do ponoći, što znači da se još ne zna je li svoju zakonom propisanu obvezu (s obzirom na javno obznanjenu namjeru) ispunio u roku. Jučer popodne, naime, Hanfa još nije bila zaprimila Actavisov zahtjev, čime su se samo potvrdile pretpostavke da će Actavis taktizirati do posljednjeg trenutka. Pokaže li se da Islanđani zbog nekog razloga nisu do ponoći proslijedili svoju ponudu Hanfi, slijedi im prekršajna prijava koja implicira do milijun kuna kazne. No, hipotetski to čak ne bi moralo značiti i konačno odustajanje. Premda takav scenarij nije baš izgledan, zakon Actavisu i dalje ostavlja mogućnost da nakon objave Barrove ponude objavi “klasičnu” kontraponudu. Takvu zakonsku mogućnost potvrđuje i Samodol. Ipak, takav rasplet doista se čini tek teorijskom mogućnošću. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog toga što bi to bio nepopularan potez misli li ustrajati u utrci. Jednako tako, Actavisovo taktiziranje možda se može iščitavati i kao premišljanje da li uopće ustrajati. Osim očite nesklonosti prvog čovjeka Plive, Željka Čovića, Islanđanima je, za razliku od Barra, uskraćena mogućnost razgovora s predstavnicima Vlade. Tako neravnopravan tretman zasigurno nije neko ohrabrenje ni u sagledavanju dugoročnijih odnosa, o čijoj važnosti je dovoljno reći to da je država Plivi ipak najveći domaći kupac. Taj aspekt priče možda ipak ne bi trebao biti presudan, jer u konačnici isto vrijedi i u obrnutoj relaciji; Pliva je državi najveći dobavljač lijekova. U konačnom odvagivanju utoliko je možda ipak važnija procjena koliko pitanje ravnopravnosti konkurenata i/li favoriziranja nekog od njih može biti presudno za sam ishod nadmetanja. A to u prvom redu s aspekta troškovne logike. Naime, ulazak u proces javne ponude je sam po sebi značajan trošak.

Trošak ponude
Uz pet milijuna kuna koje valja platiti Hanfi za posao vezan uz davanje suglasnosti (Hanfi će preuzimanje Plive s dva takmaca donijeti 10 milijuna kuna prihoda po toj osnovi), prateće bankarske garancije kao instrument osiguranja plaćanja (svih) dionica u javnoj ponudi predstavljaju trošak od barem 20-ak milijuna dolara. Računa se, naime, da se taj trošak, uključujući razne naknade u sklopu rješavanja pitanja bankarske garancije, kreće i do jedan posto ukupne vrijednosti transakcije. Neki će reći kako bi Actavisu, koji (izravno) posjeduje 10-ak posto dionica, već nadmetanje i dizanje cijene moglo osigurati pokrivanje tih troškova (eventualnom kasnijom prodajom). No, takva burzovno špekulantska logika teško može biti glavna vodilja nekome tko se punih godinu dana bavi projektom preuzimanja Plive. To bi, konačno, trebao biti i važan argument u Actavisovu ustrajanju na nastavku utrke i očekivanju potvrde Hanfina primitka njegova zahtjeva za ponudom za preuzimanje.