Autentičnost je svuda oko nas. U doba reality televizije, društvenih medija i internetskih profila potražnja za stvarnim ljudima je golema. Kandidati za republikanskog predsjedničkog kandidata u SAD-u tvrde da su isti kao i mi. Gledatelji sumnjaju u iskrenost ožalošćenih u prizorima sa sprovoda Kim Jongila. Dakle, autentičnost je nerijetko neiskrena, izmišljena.

No što kad bi se prijevara nekim alatom mogla nanjušiti? U sve većoj mjeri računalni algoritmi i softverski programi upravo to i čine. “Strojevi će u budućnosti sigurno biti sposobni bolje nas promatrati i razumjeti”, za The Times je izjavio programer i stručnjak za viziju u Googleu. “Nejasno je kamo to vodi.” Možda vodi do istine.Hany Farid, profesor računalstva i stručnjak za digitalnu forenziku pri fakultetu Dartmouth College u New Hampshireu, prije nešto vremena počeo se zanimati za problem kako časopisi pretjeraju s retuširanjem fotografija slavnih osoba i maneken(k)a. “Poprave jednu stvar, pa drugu, pa treću i na kraju dobiju barbiku”, rekao je za The Times. Francuske, britanske i norveške feministice zahtijevaju da se zakonom propiše obvezna oznaka na digitalno izmijenjenim fotografijama. Stoga je doktor Farid razvio softverski alat za statističko mjerenje koliko je slika lica i tijela neke osobe mijenjana. Predlaže da se ovaj alat upotrebljava na način da se izmijenjenost ocjenjuje brojevima od jedan do pet, odnosno od minimalno izmijenjene fotografije do vidno promijenjene.I neki drugi algoritmi slušaju naše laži. Lingvisti, strojari i računalni inženjeri obučavaju računala kako prepoznati oznake onoga što nazivaju emocionalni govor. Julia Hirschberg, profesorica računalstva pri sveučilištu Columbia u New Yorku, programira računala za analizu ljudskih riječi i potragu za obrascima, odnosno promjenama u visini glasa, pauzama, otkrivanje nervoznog smijeha, a koji određuju je li određena osoba iskrena, piše The Times. “Znanstveni cilj nam je shvatiti kako se naši osjećaji odražavaju u načinu na koji govorimo”, The Timesu je objasnio Dan Jurafsky, profesor pri sveučilištu Stanford u Kaliforniji.

Ova tehnologija uskoro bi se mogla naći u pozivnim centrima i upozoravati telefonske operatere na ljutite kupce. Ili će nam neki softver otkriti da izvršni direktor neke tvrtke zaobilazi istinu ili, možda, da političar laže. Tko je autentični konzervativac u primarnom natjecanju republikanaca? Neka računala automatski otkrivaju skupove riječi i izraza koji ukazuju na prijevaru.Hoće li se ova nova tehnologija početi priznavati kao dokaz na sudu? Indija je 2008. godine postala prva država koja je osudila osobu za zločin na temelju dokaza skenera mozga koji djeluje kao detektor laži. Test BEOS (Brain Electrical Oscillations Signature) fotografira ljudski mozak u budnom stanju i navodno otkriva sjeća li se osumnjičeni pojedinosti o zločinu. Žena optužena za ubojstvo bivšeg zaručnika pristala je na testiranje, a sudac je zaključio da su dobivene snimke dokaz “iskustvenog znanja” počinjenja ubojstva, piše The Times. Lie MRI, kalifornijska tvrtka koja namjerava iznajmljivati usluge skeniranja mozga već je počela graditi mrežu tzv. VeraCentara u kojima će se osobe moći skenirati i tako odrediti govore li istinu ili ne. Neki znanstvenici čak predviđaju kraj laganja u smislu u kojemu ga danas poznajemo. Tko će ga znati?

Anita Patil

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com