Nedavno smo u njemačkom studiju Babelsberg zatekli mnoštvo radnika koji su gradili korejsku siromašnu četvrt. Nedaleko od njih Andy i Lana Wachowski, Amerikanci koji su radili na filmovima “Matrix”, snimali su prizor s vojnicima iz neke zamišljene budućnosti. Film “Could Atlas” nedvojbeno možemo nazvati neobičnim, bez obzira pogledamo li njegovo globalno podrijetlo ili radnju koja se odvija u različitim vremenima, a koju priča troje redatelja uz pomoć dvaju produkcijskih ekipa. Priča otpočinje pored Novog Zelanda i kruži cijelim svijetom, a glavni su joj likovi osobe sa šest različitih mjesta koje dijele istu dušu koja putuje kroz vrijeme.

Nadalje, glavni financijeri ovog filma su iz Kine, Koreje i Singapura.No film “Cloud Atlas” također je putokaz prema budućnosti kinematografije. Naime, u sve se većoj mjeri filmaši koji su se ne tako nedavno oslanjali na financiranje američkih filmskih studija sada okreću globalnom nezavisnom sustavu financiranja, osobito kad je riječ o skupim filmovima.Film “Could Atlas”, čiji budžet iznosi 100 milijuna dolara, a neki od glumaca u njemu su Hugh Grant, Tom Hanks i Halle Berry, epski je nezavisni film te je preskup, a možda i prerizičan za tradicionalne filmske studije. Stoga su njegovi producenti osmislili nacrt za novu eru istinski međunarodne produkcije. Ulagači iz Kine, Koreje, Singapura i od drugdje uložili su otprilike 35 milijuna dolara, bez kojih film ne bi mogao biti snimljen. Nijemci su uložili 18 milijuna. Film “Could Atlas” sljedeće godine počet će distribuirati Warner Brothers, čiji je doprinos bio neznatan. “Mi smo jednostavno tražili način kako ga snimiti”, objasnio je producent filma Grant Hill, “ali mislim da bi ovo mogao postati temelj za neki novi model financiranja”. Iza glavne pozornice na kojoj se snima film “Cloud Atlas”, futuristički korejski set postavljen je ispred uglađene dnevne sobe iz 19. stoljeća iz koje se izlazi u vrt s ružičnjakom. A starinski brod dijeli zvučni set s letjelicom iz svemirskog doba.I glumci se prebacuju s jedne na drugu ulogu, koje su zapanjujuće raznolike. Halle Berry opisuje kako je jednoga dana za redatelja Toma Tykwera glumila “Židovku u 1930ima”, a već sljedećeg dana je za blizance Wachowski postala “starica iz plemena”. Godine 2005. Lanu (nekada Larryja) Wachowski zaintrigirao je romana Davida Mitchella sa šest začudno isprepletenih priča. Samo jednu godinu nakon toga, ona i brat već su imali scenarij, u čijoj izradi je sudjelovao i Tykwer. “Nakon dvije godine napornog rada, još nam nedostaje oko 30 posto potrebnog novca”, rekao je Hill.

Stoga su producenti dali scenarij prevesti na pet ili šest azijskih jezika, nakon čega su otkrili da način na koji se ovaj film odnosi prema temi reinkarnacije ima dobar odjek kod mogućih ulagača na Istoku. “Tema priče je ponovno rođenje, a ono proizlazi izravno iz temeljnog idela budizma”, rekla je Michelle Park, izvršna direktorica korejskog filmskog distributera, tvrtke Bloomage Company. Ulaganje svoje tvrtke u ovaj film opisuje kao “neobično veliko” prema korejskim standardima. Novac je došao i od singapurskog magnata Tonyja Teoa koji se bavi prijevozom robe na velikim brodovima s kontejnerima, hongkongškog filmskog distributera Media Asia Group i pekinške filmske kuće Dreams of the Dragon. Njezin vlasnik Wilson Qiu priznao je “oduševljenje izvornikom”. Christine Berg, projektna menadžerica u tvrtki German Federal Film Fund kaže da je “iz naše perspektive, Cloud Atlas njemački film”. Odvjetnik Peter J. Denkom, stručnjak na području industrije zabave, smatra da ovakvo raznovrsno financiranje omogućuje filmašima veću stvaralačku slobodu. “Što više ulagača imate, to manje kontrole i pritiska ijedan od njih izvršava”, kaže.“Ovo je svojevrsno gerilsko snimanje”, smije se Halle Berry. “Iako se naizgled čini da novca ima u izobilju, producenti nisu baš tako imućni. A sav novac odlazi u ekran.” Victor Loewy, međunarodni filmski distributer, film je nazvao “fantazmagoričnim” i dodao: “Potpuno je drugačiji od bilo kojeg filma kojeg sam pogledao, a u ovom poslu sam 40 godina.”

Nicholas Kulish doprinio izvještaju iz Potsdama, a Michael Cieply iz Los Angelesa