Futaba je pravi moderni grad duhova – ne radi se o jako razvijenom gradu koji je propao niti pravoj žrtvi razornog potresa i tsunamija koji je sravnio druge dijelove sjeveroistočne obale Japana. Tradicionalne drvene kuće propadaju i urušavaju se otkako su ih vlasnici u ožujku napustili bježeći što dalje od nuklearne elektrane na kraju grada.

Ljudi koji su pobjegli iz Futabe jedni su od gotovo 90.000 stanovnika koji su napustili zonu široku 19 kilometara oko nuklearke Fukushima Daiichi te još jedno područje sjeverozapadno od nuklearke koje je kontaminirano kad je počeo istjecati radioaktivni cezij i jod. Danas se u Japanu kuju veliki planovi za raščišćavanje u nadi da će se iseljeni moći vratiti kući. Rasprava o ponovnom naseljavanju tog područja ako se probno raščišćavanje pokaže uspješnim zamijenila je veću bitku za budućnost Japana. Pristaše novog plana smatraju da će se rehabilitacijom tog područja pokazati da je zemlja strahovito odlučna te da vlada nadmoćnim tehničkim vještinama te tako dokazati da je Japan i dalje velika sila. Za njih je raščišćavanje savršena metafora ponovnog rođenja Japana. No kritičari tvrde da bi projekt raščišćavanja prefekture Fukushima mogao završiti kao najveći neuspješni javni projekt u Japanu te kao još jedan primjer kako se Japan poslije katastrofe okreće neuspješnim metodama koje već dvadeset godina nagrizaju gospodarstvo. Vlada se nakon nesreće u nuklearnoj elektrani drži određenog uzorka ponašanja te tako prebrzo omalovažava opasnost i nastoji smanjiti opseg katastrofe. Početni pokušaji raščišćavanja već su zapeli. Vlada nije predvidjela da će se mjesne zajednice pobuniti zbog pohranjivanja zemlje koje će se raščistiti s kontaminiranih polja. Stručnjak za radijaciju koji je ispitao rezulate opsežne lokalne akcije raščišćavanja otkrio je da su razine izloženosti radijaciji i dalje veće od preporučenih međunarodnih mjerila za dugotrajni boravak. Čak i glasni zagovaratelj povratka stanovnika smatra da vlada još nije iskreno narodu rekla koliko je stanje u kojem su se našli ozbiljno. “Smatram da je moguće spasiti Fukushimu”, kaže zagovornik plana Tatsuhiko Kodama, ravnatelj Centra za radioizotopiju pri Sveučilištu u Tokiju. “Međutim, mnogi evakuirani građani moraju shvatiti da se to za njihova života neće dogoditi.”

Stručnjaci kažu da se stanovnici mogu sigurno vratiti kući nakon što se sa 1000 građevina očiste radioaktivne čestice i nakon što se dobar dio gornjeg sloja zemlje ukloni. Sovjetski Savez na takav se potez nije odlučio nakon nesreće u Černobilju 1986., jedine nuklearne nesreće koja je bila veća od one u Fukushimi Daiichi. Vlada je, naime, raselila 300.000 stanovnika i zapustila ogromne površine obradive zemlje. Međutim, evakuacijska zona u Japanu pokriva više od 3 posto površine ove gusto naseljene zemlje. “Situacija je kod nas drukčija nego u Černobilju”, ističe Toshitsuna Watanabe, gradonačelnik Okune, jednog od gradova čiji su stanovnici evakuirani. “Odlučni smo u nastojanju da se vratimo u svoj grad.” No polako raste tihi otpor među iseljenima i onima koji se boje da će zemlja morati žrtvovati previše, a nema jamstva da će projekt raščišćavanja vrijedan više milijardi dolara omogućiti dovoljnu zaštitu. Unutar radijacijske zone od 19 kilometara na nekim je mjestima izmjereno gotovo 510 milisieverta godišnje, što je 25 puta više od gornje granice za evakuaciju. Krajnji je cilj radijaciju smanjiti na otprilike jedan milisievert godišnje. Predviđeni je plan povratka već unio raskol među onima koji su ostali bez doma. Među 11.500 raseljenih stanovnika Okume mnogo je podijeljenih mišljenja. Watanabe je od grada zatražio da sastavi vlastiti plan povratka u sljedeće tri ili pet godina tako što bi se na manje zagađenom zapadnom kraju Okume izgradio novi grad. Bivša stanovnica Mitsue Ikeda kaže da se nikad neće vratiti kući, naročito zato što je njezin osmogodišnji sin Yuma udahnuo cezij. “Preopasno je”, kaže četrdesetsedmogodišnja Mitsue. “Kako da živimo? Da čitavo vrijeme nosimo maske?”

Martin Fackler

Internet: zona kojoj se ne prilazi

Multimedijski prikaz područja evakuiranog nakon nuklearne katastrofe potražite na: nytimes.com (pretraga “Japan radiation”)