Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Bez obzira na obećanja, Milanović neće moći dirati plaće

Autor: Marija Brnić
16. prosinac 2011. u 17:50
Podijeli članak —

Stručnjaci smatraju da Kukuriku koalicija mora odmah ići na izmjene Zakona o radu kako bi sanirala stanje u javnom sektoru

Rezanje plaća u javnom sektoru koje danima nova Vlada Kukuriku koalicije najavljuje kao dio plana za izlazak iz krize – neće biti izvedivo. Na jednoj od posljednjih sjednica pred same izbore tehnička Vlada Jadranke Kosor imenovala je svoje članove za arbitražno vijeće za slučaj izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama iz 2009.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Riječ je o dokumentu kojim se predviđalo vraćanje osnovice plaća u javnom sektoru na razinu iz pretkrizne 2008., te vraćanje pariteta plaća u javnim službama s ostalima, kako bi ih se bržim, iznadprosječnim rastom kroz pet godina izjednačilo s plaćama u gospodarstvu.

Rezanje plaća u javnom sektoru koje danima nova Vlada Kukuriku koalicije najavljuje kao dio plana za izlazak iz krize – neće biti izvedivo. Na jednoj od posljednjih sjednica pred same izbore tehnička Vlada Jadranke Kosor imenovala je svoje članove za arbitražno vijeće za slučaj izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama iz 2009.

Riječ je o dokumentu kojim se predviđalo vraćanje osnovice plaća u javnom sektoru na razinu iz pretkrizne 2008., te vraćanje pariteta plaća u javnim službama s ostalima, kako bi ih se bržim, iznadprosječnim rastom kroz pet godina izjednačilo s plaćama u gospodarstvu.

Kako su zbog krize bili nastupili uvjeti za reviziju sporazuma, o tome se pregovaralo cijelu ovu godinu, ali je od osam sindikata potpisnika tog sporazuma jedan, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, bio odbio prihvatiti nova rješenja. Koristeći predviđenu opciju arbitražnog rješenja, odabrani predstavnici države i sindikata na čelu s neovisnim članom dr. Mariom Vinkovićem s Pravnog fakulteta iz Osijeka, u tišini su održali sjednicu i prihvatili korekcije ranijeg dogovora. One sada postaju obvezujuće i sa zakonskom snagom za sve, pa tako i za novu Vladu.

Kako pojašnjava jedan od sindikalaca koji je bio i potpisnika dodatka Sporazuma Vilim Ribić, u javnim službama od svibnja 2009. osnovica je pala za 6 posto, a predviđeno povećanje nije provedeno zbog usporavanja gospodarstva. No, i rok izjednačavanja plaća u javnom sektoru s ostalima dizanjem osnovice za između 2 i 3 posto također je odgađano, a po rješenju arbitraže neće se provesti ni u idućoj godini.

“Plaće nam ostaju zamrznute, rješenjem arbitraže pomiče se rok za vraćanje pariteta plaća do konca 2012. Da od toga nismo odustali, nova bi se Vlada odmah suočila s proračunskim teretom koji je stari sporazum nosio”, kaže Ribić. Samo po toj osnovi, dodaje, na godišnjoj razini moralo bi se uz redovitu stavku od 31 milijardu kuna izdvojiti još oko 800 milijuna kuna. No, premda je tim arbitražnim rješenjem Vlada Zorana Milanovića naoko dobila predah u prvoj godini mandata, više sugovornika ukazuje da joj s 2013. predstoji radikalno opterećenje, kao i u narednim godinama, jer je i dosezanje ciljane cijene rada prebačeno na s 2016. na 2017. godinu.

“Ne slažem se s kolegama i zato nisam ni htjela potpisati izmjene koje su arbitražom prihvaćene. Smatram da i javni sektor mora dijeliti teret s ostalima”, kaže Spomenka Avberšek, šefica Sindikata zdravstva i socijalne skrbi, uvjerena da će se o tome vrlo brzo s Vladom morati sjesti za stol, jer ako u boljim danima nije bilo sredstava da se izjednači plaće javnog i privatnog sektora, u 2012. to će biti još teže. Više upućenih sugovornika uvjerava kako će se Banski dvori promptno morati postaviti oko tog pitanja, vjerojatno promjenama Zakona o radu, za što im uvjerljiva većina u Saboru daje odrješene ruke, a bez čijih izmjena sređivanje javnih financija neće biti izvedivo.

Autor: Marija Brnić
16. prosinac 2011. u 17:50
Podijeli članak —
Komentari (8)
Pogledajte sve

Večernji
Sa Srbijom nema pregovora !
Često pitan o mogućem povlačenju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, predsjednik Josipović uvijek podsjeti kako o tome odlučuje vlada, ali i napomene kako je on za pregovore, kako se njima može postići više nego tužbama. Slično je stajalište i buduće ministrice Vesne Pusić.
Sve kad bi o tome Zoran Milanović imao drukčije mišljenje, pritisak Josipovića i Pusićke mogao bi biti presudan. Budući da je i Srbija podnijela protutužbu protiv Hrvatske, i budući da u srbijanskoj vladi misle da bi bilo najbolje povući obje tužbe, zapravo bi se trgovalo.
Srbiji bi se u pregovorima priznao ravnopravan položaj, a to automatski znači brisanje razlike između agresora i žrtve, prihvaćanje teze o građanskom ratu, prihvaćanje izjednačenih krivnji pa prema tome i podjednakog progona za ratne zločine, zatim odustajanje od zahtjeva za ratnom odštetom i tako dalje.
Bila bi to prilika Srbiji za iskupljenje, a Hrvatska bi uvelike zanijekala svoju poziciju žrtve i pobjednika u ratu.
Kad je riječ o glavnim obilježjima Domovinskoga rata i posljedicama koje treba snositi agresor, što Hrvatska ima uopće pregovarati sa Srbijom?
Ako na proslavama ratnih obljetnica i u drugim prigodama državni vrh ne dovodi u pitanje ta obilježja i te posljedice, očito je da jedno stajalište ima za narod a sasvim drugo kad je riječ o stvarnoj državnoj politici.
Treba se svidjeti Bruxellesu, ne zamjeriti se moćnim državama u Europi koje Srbiju, unatoč svim zlima što ih je napravila u ratu a pravi ih i danas, ustrajno štite, treba dobivati pljesak, nagrade i priznanja za mirotvorstvo, toleranciju, regionalnu suradnju – makar na štetu Hrvatske.
Ni Ivo Josipović u svojoj ni Vesna Pusić u svojoj predizbornoj kampanji nisu mahali povlačenjem tužbe protiv Srbije, ali sad kad je poslije netom proteklih izbora Hrvatska posve pocrvenjela a idući su jako daleko, ta tema nije opasna. Nitko razuman nije protiv što boljih odnosa sa Srbijom, ali s njom surađivati možemo i moramo kao suverena država, a Hrvatska će uvijek biti na gubitku kad se to čini iz ljevičarske podložnosti i ovisnosti o srpskoj dominaciji, o “bratstvu i jedinstvu” koje je redovito korišteno za kažnjavanje Lijepe naše.
Već je postalo dosadno ponavljati kako nam Srbija duguje informacije o stotinama ljudi nestalih u ratu, kako nam duguje umjetničko blago, kako još pod okupacijom drži ne baš zanemariv dio hrvatskoga teritorija te kako službeno i neslužbeno nitko i ne pomišlja na ratnu odštetu. Kad ti netko pobije dio obitelji, kuću pokrade i razori, ti ga tužiš, on te poziva na pregovore radi povlačenja tužbe i malo-pomalo – ti pristaneš!
Ni po Božjoj ni po ljudskoj pravdi toga nikad nije bilo.
Ali “dobri odnosi sa Srbijom” u hrvatskih ljevičara nisu pitanje pravde i razuma, nego trajne spremnosti na žrtve i ustupke kojima će se kupiti sloga s nasilnim bratom.
Sadašnji vodeći hrvatski političari djeca su komunizma kojim se prigodice i diče i u kojem su upravo Hrvati najžešće kažnjavali one koji bi se usudili spomenuti gole statistike o dominaciji Srba i u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji.
Osim što su zacijelo naslijedili naviku na takav odnos prema Srbima, imaju li Vesna Pusić i Ivo Josipović jedan jedini argument sa srbijanske strane kojim bi potkrepljivali svoju najavu mogućeg povlačenja tužbe protiv Srbije?
I da ponovim, toliko slavljeni srpski premijer Đinđić je na Mesićevu procjenu da bi Hrvatska mogla tražiti ratnu odštetu od 15 milijardi dolara uzvratio da će Srbija u tom slučaju od Hrvatske tražiti 150 milijardi dolara!
Eto, s takvim bi srbijanskim stajalištem počeli pregovori o povlačenju tužbi.
Uostalom, ni Josipović, ni Pusićka, ni Milanović ni cjelokupna nova vlast nemaju legitimitet za donošenje takve odluke koja dotiče općenarodnu ratnu žrtvu i tragediju i pobjedničko oslobođenje zemlje.
Stoga se slažem s jednim povjesničarom da je to pitanje za referendum, ali ponašanje Srbije je takvo da je i o referendumu prerano govoriti.

Samo još malo o desničarima

http://www.alternet.org/story/153462/bail-out_bombshell%3A_fed_%22emergency%22_bank_rescue_totaled_%2429_trillion_over_three_years?akid=8002.265695.iXKzgU&rd=1&t=2

Bail-out Bombshell: Fed "Emergency" Bank Rescue Totaled $29 Trillion Over Three Years
While the 99% suffered hardship, a new study shows that the Fed propped up buddies in the banking industry and a vast shadow banking system far beyond what anyone has guessed.

iki3 to su prave mjere koje treba poduzimati i u tom smjeru jačati javne politike…Nego pun mi kufer onog Lovrinčevića…opet bi sve privatizirao,ušao u mirovinsku reformu,natjerao nas da više ulažemo u obrazovni sustav..daleko da ne treb provesti reforme ali taj lik mi je skroz sumnjiv…za koga on radi,čiji je on trbuhozorac…što smo išli na izbore mogli smo komotno njemu dati Vlast…ne želim ga unaprijed otpisati ali ću biti rezerviran prema njemu…iskače iz svake paštete…
Svi ti parafiskalni namet koje nameću javna i komunalna poduzeća u svojoj konačnici imaju kriminal i u biti predstavljaju prebacivanje troškova izvlačenja novca na leđa neprivilegiranih poduzentika
Ministarstvo malog i srednjeg obrta je naznaka da bi se stvari mogle promijeniti..Potrebno je depolitizirati davanje poslova…ciljano davati poslove ,tako su Austrijanci napravili bum na tržištu rada…depolitizirati javnu nabavu…i slično

Čuo sam prijedlog da bi trebalo sada kad su uzdrmane banke-majke pokušati otkupiti npr. ZABA-u (i smanjivanjem kamata u njoj “prisiliti”ostale banke u RH da učine isto) i to bi bila dobra ideja ali to mi se čini neizvedivo i to iz dva razloga.Prvi je što je stranci najvjerovatnije neće prodati jer donosi zaradu (koliko god malu za njih ali je zarada i to konstantna),a drugi je što bi to za nas bilo preskupo.Puno bi bilo jeftinije, svrsishodnije i lakše izvedivo,a rezultat bi u zavisnosti od veličine dokapitalizacije bio i bolji , dokapitalizirati npr.HPB (koja već ima oko 12% tržišta)i onda pomoču nje to izvesti.Zbog sinergijskog učinka (12% sadašnjeg tržišta plus dokapitalizacija) za puno manje novca bi se dobili i bolji rezultati (u najgorem slučaju podjednaki).To bi možda bio dobar prvi korak za oživljavanje hrvatske privrede koja se guši pod težinom bankarskih kamata.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close