Srednji i niži srednji sloj Talijana izbjeljivanje zuba, što u Zagrebu stoji 200 do 300 kuna, u Istarskim toplicama plaća 1400 kuna, ali to je 70 posto jeftinije nego u Italiji. Slično je po cijeloj Istri i Kvarneru, a vrijedi i za nekoliko mjesta na koja se Talijani dolaze rehabilitirati ili uljepšati operacijama. Za krevet u Istarskim toplicama u socijalizmu se red čekao tri do šest mjeseci. Sindikalne grupe tamo nisu dolazile na liječenje u navodno trećoj najboljoj termalnoj vodi u Europi, nego ih je autobus svaki dan vozio na izlet i objed u drugo mjesto. Danas, ovoga studenoga hrvatski se jezik u toplicama gotovo i nije čuo (govorilo ga je samo osoblje i nekoliko domaćih gostiju), destinacija usred ničega živi sveti gral hrvatskog turizma, sezonu od najmanje deset mjeseci. Toplice su otvorene cijelu godinu, a najmanje pacijenata i gostiju koji se samo dolaze relaksirati imaju u lipnju i srpnju, kad njihovi radnici mogu na godišnje odmore.

Usmena predaja najbolja reklama
Mirko Kliman Istarske je toplice kupio 1995. godine za 4,7 milijuna njemačkih maraka, da bi do danas investirao još 14,5 milijuna eura. Nakon Talijana, za koje i on i voditelj financija, marketinga i prodaje Nenad Duća tek škrto, tajeći detalje, kažu da ih dovode privatnim vezama, najviše gostiju dolazi iz Švedske, gdje je Kliman živio 40 godina, i Austrije. Oko 40% gostiju su Hrvati, 60% ih je iz inozemstva. U marketing ulažu 400.000 kuna na godinu. U Hrvatskoj u televizijske i radijske reklame, internet i tiskane promotivne materijale, dok se u Italiji najviše reklamiraju na prezentacijama na koje putuju njihovi liječnici i osoblje iz marketinga. “Posljednjih nekoliko godina najbolja nam je reklama usmena predaja”, kaže Duća. Jasno je da bi mnogi investitori koji imaju klijente, ali nemaju toplice ili klinike u Hrvatskoj, dali sve da netko ukloni birokratske prepreke. Odnosno, grijeh je protiv kapitala da duž cijele obale već ne postoji mnoštvo klinika i staračkih domova o kojima je govorio vlasnik Svjetlosti, oftamolog Nikica Gabrić, procjenjujući da bi državni proračun mogao zaraditi milijardu eura na godinu. “Naša komparativna prednost je stručno osoblje. Cijeli život po svijetu gledam kako rade drugi i, iako zapad ima više novca, tvrdim da mi bolje radimo medicinsku rehabilitaciju. Ali zakoni sputavaju razvoj biznisa”, kaže Kliman. “Recimo, ako vozite bicikl u našem objektu, to je zdravstvo, ne oporezuje se. Ali, ako želite terapiju obaviti vozeći bicikl u prirodi, onda je to turizam, i oporezuje se”, dodaje Duća i nastavlja:“Imamo wellness. Prvo su rekli da je to zdravstvo, a onda da ga moramo izdvojiti i staviti u sustav PDV-a. Zbog niza sličnih problema Slovenija je prošle godine imala 2 milijuna noćenja u zdravstvenom turizmu, a Hrvatska 200.000, od čega je naših oko 50.000. To je strašan potencijal. Zdravstveni turizam u Europi raste po stopi od 30%, a u Hrvatskoj se na to nitko ne obazire. To je mogućnost za zaradu koju zasad ne iskorištavamo”. Kliman kaže kako zasad ne razmišljaju o širenju, nego o preživljavanju. “Ulazak Hrvatske u EU bio bi uslišenje svih naših molitvi, ako ništa drugo, onda bar zato što nam država više ne bi smjela nelojalno konkurirati, što godinama radi. Država i lokalna uprava javnim novcem grade wellness centre, koji onda konkuriraju nama koji od države, općine i županije ne dobivamo nikakve dotacije”, objašnjava Kliman.

Liberalizacija zdravstva
Problem predstavlja i radna snaga, a Kliman navodi kako naši liječnici vrlo rado propisuju bolovanje od 42 dana. “Zanimljivo je da 42. dan masa njih ozdravlja, jer do tog dana mi plaćamo bolovanje. Koliko sam upućen, na zapadu samo dva dana idu na teret poslodavca, i zato se zdravstveni osiguravatelji brinu da oporavak traje što kraće. Problem su i cijene odnosno HZZO po ‘plavoj’ knjizi određuje cijene za državne bolnice, a tako plaćaju i nama koji nemamo nikakve dotacije, kao što bolnice imaju za održavanje zgrade, investicije. Drugim riječima, HZZO nam plaća 25% ekonomske cijene pa radeći s državom gubimo. Dobro, ako je pacijent iz Zagreba ili Slavonije, zaradimo na smještaju. Ali, ako je došao iz Crikvenice, i isti dan se odvezao kući, na našim pacijentima gubimo. Zato smo se okrenuli Talijanima i drugim strancima”, objašnjava Kliman dodajući kako se raduje liberaliziranju zdravstva. Kaže kako je u Europi država najuredniji platiša, ali plaća pobjedniku natječaja na koji se privatnici javljaju, plaća najjeftinijem i najkvalitetnijem ponuđaču usluge. Ove godine planiraju prihod od oko 26 milijuna kuna. Čak 78% pacijenata koji kod njih dolaze s uputnicom HZZO-a generira prihod oko 2 milijuna kuna (terapija čini 20% prihoda, 40% ugostiteljstvo, a 40% smještaj). Zato se ne boje konkurencije, nego se raduju pravednoj tržišnoj utakmici u budućnosti. Kažu da bi, žele li umjesto srednje i niže srednje klase zapadnih Europljana liječiti i relaksirati goste s pet zvjezdica, morali investirati još 20 milijuna eura, ali da to nema smisla ako i sve oko njih nije prilagođeno najbogatijom gostima. I zato se raduju ulasku Hrvatske u EU, jer time rastu izgledi da kapital prokrči put i u za to idealnim krajevima sagradi sve što je potrebno za goste koji bi se skoro pa uvrijedili plate li kavu manje od 50 kuna. Svoj kraj, dolinu Mirne, smatraju idealnim za takav posao.

Usluge

Zbog bolovanja čišćenje dali u ‘outsource’
Dio ekipe liječnika svoje poliklinike odškolovali su sami. Stipendirali su ih četiri i pol godine, i obvezali ih da devet godina rade u Istarskim toplicama. U zdravstvenom sektoru zapošljavaju 30 ljudi. Imaju dva specijalista fizijatra, polikliniku vodi specijalistkinja kirurgije glave i vrata. Međutim, broj zaposlenih su sa 112, koliko su zatekli ’95. po preuzimanju firme, smanjili na 78. “Neke djelatnosti smo dali privatnicima. Prepoznali smo potrebu da se bavimo našim core businessom, zdravstvom, a da je bolje da prateće usluge, spremanje soba i slične poslove, damo u outsource. A bilo je i slučajeva da je, od naših 10 čistačica, pet na bolovanju”, kaže Duća. Zakon o radu, smatraju Kliman i Duća, trebalo bi hitno promijeniti jer koči napredak i odnos radnik-poslodavac dovodi do apsurdnih situacija, pa nekad ispada da je zabranjeno raditi i stvarati, a nekad poslodavac i nerad mora plaćati, dok radnik u uređenom i fleksibilnom zakonodavstvu u zapadnim zemljama ostvaruje izvrsne rezultate i vrlo je cijenjen.

Rehabilitacija

Bolji dani čekaju nas nakon ulaska u EU
Dr. Slobodan Kuvalja iz Centra za izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju Cybex se nada boljim danima po ulasku Hrvatske u EU. Naime, kako su znanstvena istraživanja pokazala da se radnici od nekih ozljeda ili bolesti mišića i zglobova najbrže oporavljaju rehabilitacijom na Cybex tehnologiji, da su zdravstveni troškovi drugih metoda liječenja veći i do sedam puta, a vrijeme liječenja traje i do pet puta dulje, svjetski je i europski standard da zdravstveni osiguravatelji pacijente tamo šalju na rehabilitaciju. HZZO i naši osiguravatelji još to ne rade, ali Kuvalja se nada da će liberalizirano zdravstvo korištenjem raspoloživih znanja i iskustava za pozitivnu posljedicu imati realnu kontrolu potrošnje svake kune i dana.

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište