Događaj koji je pokrenuo formiranje nove talijanske tehnokratske vlade odvio se još 13. veljače, kada su masovni prosvjedi koje su organizirale žene diljem zemlje iz temelja protresli sustav. Žene su se ujedinile i počele zahtijevati promjenu u Italiji, čime su pokazale da suprotstavljene strane mogu početi komunicirati na dobro sviju i s ciljem stvaranja bolje države za sve njezine stanovnike.

Političke nesuglasice i stranke i dalje su dio talijanskog krajobraza te nitko ne vjeruje da bi vlast trebala zauvijek ostati u rukama tehnokrata. Ovaj pokret teži nadilaženju sukobljenih ideja koje su obilježile poslijeratno razdoblje, tijekom kojega je Italija ostala ukaljana krvlju i spriječena da ostvari svoj puni potencijal. Napredak talijanskog društvog još uvijek koče raznoliki interesi korporacija koje pokušavaju zaustaviti promjenu u političkim strankama, ustanovama i svekolikoj zajednici. Ta korporativna dogma koja perpetuira ukorjenjenu povlaštenost i sumnjičava je prema bilo čemu novom pretvorila se u talijanski stav, svojevrsnu nacionalnu depresiju i defetističku filozofiju u kakvoj je odgojena cijela jedna generacija mladih muškaraca i žena. Mnogi Talijani svjesni su reformi koje su potrebne za poticaj energije, snage i stvaralačke moći njihove domovine – manji porezi na zapošljavanje i za poduzeća, veći porez na kapitalni dobitak i imovinu te modernizacija javnih službi. No također se boje da postojeći politički sustav neće biti sposoban provesti te reforme. Rijetki vjeruju da su sporazumi koji su potrebni da bi Italiju pogurali prema boljoj budućnosti (sporazumi među koalicijskim partnerima i velikim sindikatima, između različitih generacija, između privremeno i stalno zaposlenih, između studenata i profesora, između sjevera i jugu) uopće mogući u trenutnoj političkoj klimi.Žene su prve ukazale na način na koji Italija može iscijeliti svoje stare podjele, ali samo ako njima postane dozvoljeno sudjelovati u zajednici na ravnopravan način. Bivši guverner talijanske središnje banke, a danas predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi izjavio je da bi se povećanjem zastupljenosti žena u broju zaposlenih znatno povećala stopa gospodarskog rasta. Nakon pada vlade Silvija Berlusconija, to je postalo moguće.

U inauguracijskom govoru novi talijanski premijer Mario Monti odredio je žene i mlade kao središte prioriteta svoje vlade i na mjesto tri ključna ministarstva postavio iznimno sposobne žene. Omogućavanje ravnopravne zastupljenosti žena u društvu prije svega promiče zapošljavanje žena.Italija ima najnižu stopu zaposlenosti žena u Europi nakon Malte i Mađarske. To je također država u kojoj žene obavljaju najveći dio neplaćenih poslova te s najmanjom stopom nataliteta. Žene nadoknađuju nedostatke države. One odgajaju sljedeću generaciju te se brinu o starijima i nemoćnima upravo zato što država ima manjak programa zate potrebe. Prema talijanskom Nacionalnom institutu za statistiku, mlade Talijanke su među najobrazovanijima u svijetu -60 posto talijanskih sveučilišnih diplomanata su žene, po čemu su ispred Velike Britanije (58 posto) i Sjedinjenih Američkih Država (58,5 posto). No ova se obrazovna postignuća ne prenose i u svijet rada. A nedostaci su još očitiji kad se Talijanke odluče za udaju ili rađanje. Mnoge majke koje napuste svijet rada razmišljaju na sljedeći način: “Ne postoje državni vrtići, a ako budem morala plaćati privatni vrtić, onda mi se ne isplati raditi, pa bolje da ostanem kod kuće i sama se brinemo svojoj djeci.” Dok mlađe žene koje se žele usredotočiti na karijeru kažu: “Već ću biti prestara za rađanje kad si budem mogla priuštiti dijete, a da ne moram odustati od karijere.” Talijanskom sustavu državnih doprinosa potrebna je reforma kojom bi se ženama omogućilo majčinstvo i karijera. Ženski rad trebao bi biti oporezivan njima u korist. Moraju se izgraditi vrtići, treba uvesti dnevni boravak u sve škole, a očinski dopust bi trebao postati obvezan. No ženama se mora omogućiti i jednak pristup u državne institucije, stranke i parlament, u kojemu ih sada predstavlja samo 20 posto zastupnica. Iz trenutne krize Talijanisu izvukli neke bolne pouke. Onakoju trebaju shvatiti ozbiljno jest izgradnja bolje budućnosti jer će samo ono društvo u kojemu su žene ključni igrači kako u zajednici,tako i u politici, omogućiti Italiji da ostvari svoj puni potencijal.

Cristina Comencini je spisateljica i redateljica. Njezina nova knjiga “Kad noć” bit će objavljena na engleskom početkom sljedeće godine

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com