Kako je to biti siromašan? Hvala Bogu, većina Amerikana to ne zna, bar ne iz prve ruke. A vremena su teška i za srednji sloj. No svi se moramo suočiti sa strašnom stvarnošću – jedan od tri Amerikanca (sto milijuna ljudi) je ili siromašno ili opasno blizu siromaštvu. The Times je nedavno analizirao podatke s popisa stanovništva, prema kojemu se 49,1 milijun Amerikanaca nalazi ispod granice siromaštva, što znači da četveročlana obitelj ima godišnje prihode manje od 24.343 dolara.

Dodatni 51 milijun u sljedećoj je kategoriji, nazvanoj “zamalo siromašni”, odnosno s prihodima manjima od 50 posto iznad granice siromaštva.Što se tiče nadahnjujućih izjava koje slušamo u republikanskim predizbornim govorima, prema posljednjim podacima preko polovice tih zamalo siromašnih palo je u tu skupinu iz skupine onih koji imaju iznadprosječne prihode jer su im dohotke srezali zdravstveni troškovi, porezi, troškovi vezani uz zaposlenje i drugi neizbježni izdaci. Konzervativni političari i analitičati i dalje, kao i obično, poriču stvarno stanje stvari. Primjerice, guverner Rick Perry i zastupnica Michele Bachmann pozivaju na još veće oporezivanje siromašnih i zamalo siromašnih, na temelju pogrešnog tumačenja da oni prema trenutnom stanju prolaze besplatno. Dok zapravo radnici koji najmanje zarađuju pošteno plaćaju svoj dio, ako ne u obliku saveznog poreza na dohodak, onda u obliku poreza na primanja te državnih i lokalnih poreza. Upitan za analizu novih statističkih podataka, Robert Rector, analitičar konzervativne ustanove Heritage Foundation, The Timesu je rekao da “emocionalno nabijeni termini kao što su siromašni ili zamalo siromašni očito pokušavaju naglasiti materijalne tegobe koje ne postoje”. Ova ustanova ima vlastiti sustav procjene, temeljen na “blagodatima” kućanstava. Prema njemu, tipična siromašna obitelj ima otprilike 14 od ukupno 30 blagodati. Drugim riječima, i ne može im biti toliko teško ako imaju hladnjak, klimatizacijski sustav, aparat za kavu, mobitel i još neke stvari. Ovaj sustav ocjenjivanja zanemaruje činjenicu da su mnoge od tih potrepština stvari koje su siromašnima i zamalo siromašnima u sve većoj mjeri nedostupne, a tu se ubrajaju obrazovanje, zdravstvo, briga o djeci i uvjeti stanovanja. Prema vladinim istraživanjima koje je analizirao Centar za proračunske političke prioritete, u 2010. godini malo više od 17 milijuna siromašne djece u državi živjelo je u domaćinstvima kojima je problem predstavljao jedan od osnovnih uvjeta za normalan život – grad, prenapučenost, nemogućnost pravodobnog plaćanja stanarine ili otplate hipoteke te nedostupnost zdravstvene njege. I dobro obrazovanje sve im je više izvan dosega. Siromašni se snalaze bez koječega, dok oni zamalo siromašni žive od plaće do plaće. Iako većina Amerikanaca ne zna kako je to, ukoliko cijela nacija ne krene u suprotnom smjeru, sve više njih će doznati.