No usprkos tome što je Hrvatska jedna od najšumovitijih zemalja Europe i ima mnogobrojna lovišta, opće je mišljenje da je lov uglavnom individualni hobi, a ne ozbiljnija privredna grana. Iako je o stvarnom broju divljači, i stvarnom odstrijelu teško govoriti, činjenica je da je prijavljeni odstrel u 2005. iznosio 9872 divlje svinje, 8127 srna, 1405 jelena, oko 14.000 zečeva, oko 65.000 fazana te više od 50.000 komada ostale pernate divljači.

Talijanski lovci
Da lov nije turistički proizvod smatra i jedan od vodećih ljudi Hrvatskog lovačkog saveza i glavni urednik Lovačkog vjesnika Marijan Lekić. On svoju tezu potvrđuje činjenicom da naši lovački sajmovi nude sve i svašta, a ponajmanje ono što lovce zanima – kamo se, kako i pošto može ići u lov. Ako se ne znaju ti osnovni podaci, Lekić se pita kako i na što onda dovesti lovnog turista koji troši navodno tri puta više od ostalih “običnih turista”. Iako se u medijima često može čuti o “talijanskim lovcima” koji su došli u naša “bogata” lovišta, situacija možda i nije tako bajna. Provjerili smo u pet najvećih hrvatskih agencija mogu li nam napraviti “lovački” aranžman, u Hrvatskoj ili inozemstvu, i svugdje su objasnili da takve ponude nemaju. Marijan Lekić smatra da su i rijetke lovačke ponude, s cjenicima, ustvari samo “lovačke priče” jer kad se zatraže konkretni podaci o aranžmanu, ponuđač se uglavnom opravdava da je sve već rezervirano ili da u lovištu ima divljači samo za vlastite potrebe. Bolja situacija nije ni u Hrvatskoj turističkoj zajednici gdje su objasnili da su njihove aktivnosti uglavnom vezane uz pomoć pri organiziranju ili nastupu na specijaliziranim sajmovima. Hrvatski lovni kapaciteti su prema statistikama potencijalno vrlo obećavajući. Tako u Hrvatskoj ima 740 zajedničkih lovišta s ukupno 3,500.000 hektara, ustanovljenih na zemljištu više vlasnika te 327 državnih lovišta s oko 1,7 milijun hektara koja obuhvaćaju površine koje nisu manje od tisuću hektara. Najveći pojedinačni lovoovlaštenik su Hrvatske šume koje upravljaju sa 32 lovišta diljem Hrvatske ukupne površine oko 270.000 hektara. Jedan od rijetkih primjera “lovačkog turizma” je LD Trčka iz Umaga koja je, zahvaljujući prvenstveno blizini Italije, napravila biznis bez klasičog lova. Naime, umaški lovci napravili su poligone za obuku lovačkih pasa na kojem se psi dresiraju za traženje mirisa divljači, prodaju mirise divljači, a ne živu divljač, čuvaju oružje i pse strancima. Sve im je to omogućilo oko 1,5 milijuna kuna godišnje dobiti, a da u njihovu lovištu uopće nema krupne divljači. Neki koraci u lovnom turizimu rade se i na drugom dijelu Hrvatske pa se tako u Belom Manastiru tijekom rujna očekuje otvaranje prvog hotela na području Baranje – hotela Patrije. Cijene smještaja, drže u upravi ovoga hotela, uskladit će s prostorom na kojemu se nalaze, ali će se istovremeno držati i standarda koji zahtijevaju četiri zvjezdice.

Najviše je aktivnosti usmjereno na prikupljanje podataka vezanih uz lovni turizam jer Baranja, kako ističu, očito postaje sve zanimljivije mjesto lovačkoj klijenteli, a posebice onoj iz inozemstva. U neposrednoj blizini hotela nalazi se nekoliko velikih i bogatih lovišta koja su dodijeljena u koncesiju. Upravo na one koji budu posjećivali ta lovišta fokusirat će se u Patriji. Kako bi lovcima omogućili potpuni komfor, hotel će prema zakonskim odredbama imati posebno pripremljene prostore za odlaganje lovačkoga oružja i streljiva te kućice za smještaj lovačkih pasa. Turizam i etika dok se čekaju konkretni potezi u iskorištavanju lovačkog turističkog potencijala u našim se medijima, po uzoru na zapadne, ponekad vode rasprave o tome je li lov briga za prirodu i životinje ili ubijanje iz zadovoljstva. Prijatelji životinja često proglasima, ali i akcijama, pokušavaju stvoriti kritičnu masu koja bi zaključila da je lov nešto negativno i neprihvatljivo. Možda najpoznatija kampanja “u suvremenoj Hrvatskoj povijesti” zaštitnika životinja bila je krajem 2001. kao reakcija na pozdravnu riječ predsjednika Stjepana Mesića na 120. obljetnici Hrvatskog lovačkog saveza. Mesić je tada rekao da među onima koji ne znaju mnogo o lovstvu kruže razne priče, ali da je lovstvo važna privredna grana, korisna iz više razloga. Između ostalog, istaknuo je Mesić, lovstvo je spasilo mnoge životinje od izumiranja, a važno je i kao sport te druženje lovaca raznih zemalja. Prijatelji životinja optužili su ga potom da je uvrijedio sve zaštitare životinja kao i mnogobrojne građane nazivajući ih “onima koje ne znaju mnogo o lovstvu”.

Lov u Hrvatskoj u brojkama

50.000 lovaca
100.000 ljudi ima lovačko oružje
1070 lovišta
3,69 milijuna hektara lovnih površina
90 posto lovišta u koncesiji lovačkih društava
840 udruga (lovačkih društava) okupllja Lovački savez
155.000 eura je najviša cijena za koncesiju lovišta u Hrvatskoj
1000 hektara je minimalna zakonska površina lovišta

Todorić i Moralić u lovu na status najljepšeg lovišta

Iako se obično smatra da je najbolje hrvatsko lovište ono u Kopačkom ritu, u kojem je svojedobno vrijeme rado provodio i Josip Broz Tito, danas se smatra da tu titulu nosi lovište Garjevica, zakupnika Ivice Todorića. Prije nekoliko godina upravo je njegovo lovište, za koje plaća 155.000 eura, proglašeno najljepšim u Europi. Među poznatijim koncesionarima lovišta nalaze se i Kutjevo d.d. Envera Moralića, koje za lovište Južnu Krndiju izdvaja 6906 eura, GAJ d.d. iz Slatine za Jasenovaču daje oko 10.000 eura te Plava laguna iz Poreča koja za lovište Donja Mirna godišnje daje oko 26.000 eura.

U Umagu biznis s lovcima, ali bez klasičnog lova

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Jedan od rijetkih primjera uspješnog lovačkog turizma je LD Trčka iz Umaga koja je, zahvaljujući prvenstveno blizini Italije, napravila biznis bez klasičog lova. Naime, umaški lovci napravili su poligone za obuku lovačkih pasa na kojem se psi dresiraju za traženje mirisa divljači, prodaju mirise divljači, a ne živu divljač te čuvaju oružje i pse strancima. Sve im je to omogućilo oko 1,5 milijuna kuna godišnje dobiti, a da u njihovu lovištu uopće nema krupne divljači