Četvrtak je na europskim tržištima kapitala bio jedan od onih dana koje je najbolje – prespavati, a ako to već i nije moguće, onda je svakako uputno izbjegavati aktivniju trgovinu, jer je upravo fascinantno u kojoj su mjeri pesimisti ovladali kontinentalnim burzama, zatočivši burzovne indekse duboko na negativnom teritoriju. U takvim je okolnostima ogromna većina investitora bez imalo suosjećanja posve ignorirala tijek sezone objavljivanja poslovnih rezultata, a još više vijesti o blagom rastu vrijednosti azijskih burzovnih indeksa. Za što je, čini se, najviše kriva (ili zaslužna) Bank of England, koja je doista zatekla ulagače na krivoj nozi, obznanivši odluku o neočekivanom povećanju kamatnih stopa. Doduše, analitičari nekolicine uglednih banaka su neposredno pred početak zasjedanja, ponukani nizom optimistično intoniranih makro-indikatora, i tu mogućnost ostavili otvorenom, no bilo bi zaista korektno ustvrditi kako se takvom razvoju događaja nisu nadali niti najveći pesimisti. No umjesto suzdržanosti, britanske monetarne vlasti odlučile su se, po prvi puta u posljednje dvije godine, podržati prijedlog o podizanju bazne kamatne stope sa 4,5 na 4,75 posto, navodeći rastuće inflacijske pritiske kao najvažniji motiv zaokreta u monetarnoj politici. A nakon toga niti povećanje kamatnjaka Europske središnje banke, također za 25 baznih bodova (na 3 posto), koliko god bilo očekivano, više nije djelovalo toliko benigno kakvim prije samo nekoliko dana činilo, raspirujući strah od primjene restriktivne monetarne politike koja bi mogla paralizirati ionako krhak gospodarski oporavak na Starom kontinentu. Doduše, valja priznati da su pesimistima pritom na ruku išla i pojedina poslovna izvješća, poput onoga francuskog Totala, koji je zbog niza problema u Venezueli, Nigeriji, Boliviji i Angoli, u drugom kvartalu (a u odnosu na istom razdoblje prošle godine) smanjio proizvodnju za čak 8,8 posto. Pad poprima doista zabrinjavajuće razmjere ako se ima u vidu i podatak prema kojom proizvodnja od 2,3 milijarde barela dnevno predstavlja najlošiji rezultat još od 2001. godine, te je nezadovoljstvo ulagača sasvim razumljivo, osobito u kontekstu zacrtanih ciljeva Uprave, koji podrazumijevaju godišnji rast proizvodnje od 4 posto u razdoblju od 2005. do 2010. godine. Shodno tome, podatak o rastu dobiti za 10 posto (na 3,4 milijarde dolara) bio je sasvim u drugom planu, te su dionice, pogođene usput i blagom korekcijom cijena na tržištu nafte, izgubile na vrijednosti 1,4 posto. Inače, drastičnim padom profitnih marži u drugom kvartalu (za čak 11 posto), trostruko je veći minus ubilježio Neste Oil.

Rast dobiti od 70 posto (na 3,8 milijardi dolara) za Rio Tinto u prvoj polovici godine, praćen još i impresivnim brojkama što su ih objavili Alumina i Mitsubishi Materials, obradovao je ulagače širom Azije, no rast korespondirajućih sektora nije imao ama baš nikakva utjecaja na zbivanja u Europi. Štoviše, tamo su se rudari našli među istaknutim gubitnicima, zajedno sa respektabilnim imenima kao što su Unilever, Numico i Ericsson. Potonji se, opreznim procjenama Goldman Sachsa, našao i minusu od 1,8 posto, dok su se prva dvojica, zahvaljujući poslovnim izvješćima, prometnuli u još veće gubitnike, zabilježivši pad cijene dionica od 5,1 posto, odnosno, 3,7 posto. Prehrambeni gigant, suprotno očekivanjima, nije uspio dosegnuti prag od milijardu eura dobiti, zbog čega niti čelnici Unilevera nisu krili razočaranje postignutim rezultatima.

Munchen Re blago porastao
Uostalom, pozitivno se teritorija nije uspio dokopati niti Societe Generale (-0,4 posto), premda je profit u drugom kvartalu uvećan za 38 posto (na 1,3 milijarde eura), nadmašivši očekivanja analitičara, a ravnodušnost ulagača na ostvarene poslovne rezultate pratila je i britanski Barclays (-1,3 posto) te Deutsche Boerse (-1,5 posto). Jedno od rijetkih blue-chip izdanja koje je rezultatima poslovanja uspjelo odobrovoljiti investitore bio je Munchen Re, a za skromnih 0,3% rasta dionica po svoj je prilici bio zaslužan optimizam Uprave u pogledu druge polovice godine.