Dužnička kriza u eurozoni nije završila, ona će još potrajati, a na Hrvatsku će to nepovoljno djelovati preko izvozne potražnje te oskudnijih i skupljih izvora financiranja. Rast kredita dogodine će tako uvelike ovisiti o rastu lokalnih depozita, što je austrijskim bankama njihova centralna banka već iznijela kao smjernicu, uz sredstva supranacionalnih institucija poput EIB-a ili EBRD-a kao eventualni dodatni izvor rasta kreditne aktivnosti. Ukratko, međunarodna scena na bankarski sektor u Hrvatskoj mogla bi se odraziti kroz kontrakciju aktive ili pak ‘rat za depozite’, što bi nužno stvaralo pritisak i na kamate na kredite.

Navodeći ograničenja za hrvatsku ekonomiju u 2012. koja proizlaze iz kretanja u vanjskom okruženju, Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke, na konferenciji o dužničkoj krizi i njezinu utjecaju na Hrvatsku, naglasio je i da je strah od povlačenja kapitala iz hrvatskih banaka potpuno neutemeljen. Osim što je Hrvatska premala da bi se europske banke (vlasnice ovdašnjih) tim kapitalom bitnije pomogle, one izvor kratkoročne likvidnosti imaju u Europskoj središnjoj banki. Luković je dodao i kako Zaba nema od vlasnika instrukcije o smanjenju aktivnosti u 2012. Štoviše, u planu su i dodatni izvori, ali je pritom pojačan fokus na omjer rizika i prinosa. Zbog svega je ključno stvoriti uvjete za smanjenje premije rizika. Danas ona za Hrvatsku implicira zaduživanje uz 7% kamate, što je prohibitivna cijena u kontekstu razvoja. Na to će najbolje odgovoriti ako se uhvati provedbe reformi koje će omogućiti efikasnije poslovanje, ali uz to je važno odrediti i projekte kojima bi se potaknuo rast. Drugim riječima, fiskalna konsolidacija je nužna (zbog kreditnog rejtinga), no ona nije dovoljna; potrebne su i pametne investicije za oživljavanje rasta. Prema Lukoviću, to su i glavni izazovi za novu Vladu, a ključne riječi još su razduživanje, štednja i privatizacija.

Na konferenciji magazina Banka i Zaklade Friedrich Ebert svoje je viđenje razvoja i utjecaja europske dužničke krize iznio i Vladimir Gligorov s Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije. Trenutna zbivanja na europskom tržištu državnih obveznica (bijeg kapitala prema njemačkima, dok prinosi na većinu drugih rastu) otežavaju, kaže, razumijevanje što se stvarno događa u eurozoni. Prema njemu, na djelu je klasična, premda sporo razvijajuća bankarska kriza. Podsjetio je na procjene da će za dokapitalizaciju ugroženih europskih banaka trebati 600 do 800 milijardi eura. Fiskalna kriza je izvedeni problem, smatra Gligorov te dodaje da glavni problem vezano uz dužničku krizu nije u nesposobnosti vraćanja dugova nego u nespremnosti članica EMU da se dogovore oko refinanciranja, što je ponajprije političko i socijalno pitanje. Stabilnost eura, koja je dijelom odraz politike ECB-a, za Gligorova je varljiva i smatra da se financijska kriza neće riješiti bez slabljenja eura. Kriza tečaja eura bila bi, kaže, dobra za tzv. perifernu Europu, uključujući i Hrvatsku.Njima je zajednički i problem duga privatnog sektora koji je jako porastao od uvođenja eura. U hrvatskom slučaju pritom je izraženiji problem (pre)zaduženosti sektora poduzeća, s obzirom na trošak zaduživanja koji je viši od stopa rasta. Zbog nužnosti razduživanja kompanijama u regiji u srednjem roku slijedi tek stagnantan rast.